Doktorovih pet najvećih slavlja

Valentino Rossi došao je do nevjerojatne brojke od sto pobjeda u karijeri prije tjedan dana na Velikoj nagradi Nizozemske. Rossi je u svim ovim godinama što vozi u svjetskom motociklističkom prvenstvu zabavljao i oduševljavao publiku fantastičnim utrkama, potezima i pobjedama.

Rossi je odvozio 218 utrka i pobijedio sto puta, statistika koju ne treba niti pokušati prokomentirati. Od tih sto pobjeda svaka ima nešto posebno, a barem njih dvadesetak zaslužilo je mjesto među najljepšim i najvažnijim. Ipak, pokušali smo izdvojiti njih pet koje imaju nešto više od ostalih.

5. ESTORIL 2002., MotoGP

Petu poziciju vjerojatno je najviše zaslužila stota pobjeda, ona ostvarena u Assenu prije nešto više od sedam dana, no prednost je dobila Velika nagrada Portugala iz 2002. Naime, te godine u Estorilu Rossi je došao do svoje najuvjerljivije pobjede u karijeri.

Doktor je zaista dominirao te sezone, prve u kojoj se vozio MotoGP i u Portugal je već došao s ogromnom prednošću u prvenstvu, no ta je utrka posebna jer je tada doslovce razbio svu konkurenciju. Utrku je završilo samo 12 od 20 vozača, a drugoplasirani Carlos Checa zaostao je više od 22 sekunde, četvrti je bio na 40 sekundi, a osmi na više od dvije minute. Nešto neponovljivo.

4. LAGUNA SECA 2008., MotoGP

Na četvrtoj poziciji je prošlogodišnja Laguna Seca. U konačnici je Rossi slavio sa 13 sekundi prednosti nad Caseyjem Stonerom, no prije nego li je Australac izletio sa staze i izgubio vrijeme dvojac je vodio fantastičnu bitku.

U toj je utrci izvedeno i pretjecanje koje je već tada ušlo u povijest. Rossi je na famoznom zavoju Corkscrew izveo sjajan potez, prešao Stonera, presjekao izlazak iz zavoja, uspio nekim čudom ostati na motoru i pritom zadržati prvu poziciju.

Također, tom je pobjedom Rossi prekinuo seriju od tri pobjede Australca koji ga je počeo sustizati u prvenstvu i u Laguna Seci je otvorio svoju seriju od pet pobjeda kojom je prekinuo dvogodišnju sušu od naslova svjetskog prvaka.

3. JEREZ 2005., MotoGP

Mjesto na postolju zaslužuje utrka koja je simbol velikog rivaliteta Rossija i Sete Gibernaua. U sezonama 2003. i 2004. Rossi se za naslov borio sa Španjolcem, a posebno je napeta bila 2004. u kojoj je Talijan naslov osigurao tek u pretposljednjoj utrci.

Prva utrka sezone 2005. bila je Velika nagrada Španjolske u Jerez de la Fronteri. Očekivala se velika borba Gibernaua i Rossija i tako je i bilo, no utrka je svoje mjesto u povijesti zaslužila zadnjim krugom, odnosno bolje rečeno zadnjim zavojem. Nakon borbenog posljednjeg kruga, Gibernau je ušao u zadnji zavoj na čelu, no Rossi se ugurao u prostor koji mu je pušten i bez razmišljanja odgurnuo Španjolca u pijesak kada ga je pokušao zatvoriti.

O tom se događaju dugo raspravljalo i to se ujedno može smatrati početkom Gibernauovog kraja, budući da je tu sezonu okončao na sedmom mjestu i nikad se više nije vratio na stari nivo. Rossi je kroz cijelu sezonu sa zadovoljstvom govorio o toj utrci i nikad nije požalio što je onako postupio.

2. MONTMELO 2009., MotoGP

Pobjeda broj 99 u Rossijevoj karijeri također je posebna po zadnjem zavoju u kojem je Rossi prikazao svu raskoš svog talenta. Nakon još jedne velike borbe, ovog puta s Jorge Lorenzom došli su do posljednjeg zavoja i činilo se da Rossi mora priznati premoć Španjolca, no usudio se povući veoma riskantan potez.

Sačekao je koliko je mogao sa kočenjem i iskoristio je onaj minimalan prostor kojeg mu je protivnik pustio za jedno od najspektakularnijih pretjecanja u svojoj karijeri. Rossi je nakon utrke priznao da je razmišljao bi li se takvo nešto moglo izvesti na toj stazi i prije početka utrke te je odlučio da će pokušati ukoliko bude u situaciji da je iza nekoga u zadnjem zavoju utrke. Pokušao je i još jednom napravio potez koji će se pamtiti.

1. BRNO 1996., 125cc

Prvo mjesto na ljestvici zaslužila je prva pobjeda u Rossijevoj karijeri. Tada 17-godišnji mladić vozio je svoju prvu sezonu u svjetskom motociklističkom prvenstvu, u kategoriji do 125cc. Do te utrke u nekoliko je navrata bio četvrti, a utrku prije Brna prvi se puta popeo na postolje. Napokon, stiglo je vrijeme i na prvu pobjedu.

Prva pobjeda danas već legendarnog vozača bila je spektakularna kao i ostatak njegove karijere. Utrka je bila uzbudljiva i ujednačena, no na kraju utrku je dobio u zadnjem zavoju u kojem je uspio prijeći Španjolca Jorgea Martineza i poziciju je zadržao do cilja. Prvu pobjedu ostvario je u tijesnoj utrci sa svega četvrtinom sekunde prednosti pred drugim. U povijesti će ostati i njegovo veselje nakon prolaska kroz cilja zbog kojeg se umalo zabio i u zid.

Teško je tada 34-godišnji Martinez mogao znati da će onaj dječarac koji ga je porazio u zadnjem zavoju i koji se umalo zakucao u zid, desetak godina kasnije biti smatran jednim od najvećih vozača u povijesti.

Nije lako odrediti pobjedu koja zaslužuje naslov najvažnije ili najljepše u Rossijevoj karijeri, no obzirom da je to ipak bila lijepa pobjeda i da je ta pobjeda označila početak jedne od najvećih karijera u sportu općenito s pravom se može reći da je prva pobjeda, najvažnija u karijeri velikog i jedinog Valentina Rossija.