Iznenada preminuo Božo Prnić

Uslijed nenadanog srčanog udara prestalo je kucati veliko srce čovjeka s čijeg lica nije silazio osmijeh, čovjeka koji je svakom bio prijatelj, čovjeka koji je svoju svestranost, stručnost i radišnost, svoju dobrotu i humanost, svoje znanje naprosto dijelio prema svakom. Volio je ljude, volio je svoj vinograd, uživao u svojim plodovima, bio borac za pravicu, znani mještanin Potomja, žitelj pelješkog poluotoka, čije je sunce i vrtove, more što ga okružuje, volio do nebesa. A veliko srce nije izdržalo jedan udar.

Nije pomogao niti let u visoko, da se pomogne čovjeku koji nije zaslužio, ovakav i tako rani, odlazak s ovog svijeta.

Božo je bio automobilist, vozač utrka s puno ljubavi, vozač iz hobija, kako je on to znao kazivati. Počeo se, oko automobila i svih vrsta utrka, zanimati u ranoj mladosti. Dovoljno govori i podatak da je vozio i u bivšoj državi, a najponosniji je bio na svoj Autoklub Pelješac Racing, kojeg je, uz skupinu entuzijasta i prijatelja, osnovao i vodio do posljednjeg daha.

Ponosan je Božo bio na svako natjecanje u kojem je sudjelovao, nerijetko se s istih vraćao s peharom. Kada se pročulo Božino ime za pobjednički podij, u masi bi nastupio delirij. Svi su Božu voljeli – jer je on njih, nas, volio.

Ima već godina i godina da je na pelješki poluotok doveo i automobilističko natjecanje. Volio je povijesne oldtimere, sjedao je u različite sportske automobile, posljednjih godina Clio, Ford Escort, a posljednja ljubav bila mu je formula.

Bio je obiteljski čovjek, sin, suprug, otac, dida. Sve u jednom, tijekom svojih skromnih 57 godina. Božo sada, na nekim drugim stazama, na koje si odjurio bez pozdrava, gušta i uživa, uz volan i trs. A mi ćemo te se sjećati dugo, dugo.

Miroslav KRPAN