Vakuum suvremenog WRC-a

Posljednjih godina svjetsko reli prvenstvo pretrpjelo je podosta promjena, a ono koje mu je donijela najveći udarac je masovni odlazak velikih momčadi. I dok se odlazak starih dobrih Lancia i Toyota još nekako i mogao prožvakati, sredina prvog desetljeća 21. stoljeća za ovaj je sport bila kobna.

2006. godina počela je bez Peugeota i Citroena. Peugeot je nakon nekoliko osvojenih naslova odlučio završiti svoju WRC epizodu dok su u Citroenu uzeli godinu dana pauze kako bi usavršili automobile za sljedećih nekoliko godina. Nažalost, zbog nedostatka sredstava Peugeotima su se pridružile i druge momčadi pa su redom odlazili Mitsubishi, Škoda, Suzuki, a od ove sezone nema više ni Subarua te je natjecanje ostalo na tek dvije tvorničke momčadi - Fordu i Citroenu. Kako dvije spomenute ekipe neusporedivo više sredstava ulažu u razvoj automobila samim time ostale momčadi šišaju za "dužinu cijelog čamca".

Odlaskom tvorničkih momčadi reli je ostao bez mnogih velikih imena. Markko Maertin, Carlos Sainz, Colin McRae prisilno ili ne završili su karijere, a na scenu su došli neki novi klinci. Nažalost, vječni odlazak bivših svjetskih prvaka Colina McRaea i Richarda Burnsa za korak je unazadio praćenje ovog sporta, a dok mladi popune njihova upražnjena mjesta ipak će proći određeni period.

Drugi problem ovog sporta je sam format natjecanja. Kao što je već poznato, reli vozači se na stazi ne natječu jedan protiv drugoga već protiv vremena. Nedostatak izravnog sukoba koji donosi međusobne kontakte i pretjecanja odnosi široke mase gledateljstva, s obzirom da je takav format nemoguće uživo pratiti putem medija, čime opet dolazimo do problema novca od sponzora i reklama.

Za razliku od drugih sportova kod relijanja je mnogo improvizacije, pa se na stazi događa i dosta nepredvidivih i neobičnih situacija, a za razliku od većine drugih automoto sportova u reli automobilu sjede vozač i suvozač koji dijele svo dobro i zlo na stazi. Trenutno dijeljenje najbolje ide peterostrukim svjetskim prvacima Sebastienu Loebu i suvozaču mu Danielu Eleni, rekorderima svega i svačega.

U posljednje vrijeme svijetom kruže razne spekulacije o Loebovom prelasku u F1, no Francuz sve takve navode odlučno demantira. "Moj prioritet je ostati u reliju", kazao je ne isključujući povremeni nastup na F1 utrkama. Ako bi i došlo do Loebovog privremenog ili trajnog preseljenja u Formulu 1 ili bilo koje drugo automoto natjecanje, reli bi zasigurno izgubio mnogo. Novaca od sponzora bilo bi još manje, a otvoreno bi ostalo i pitanje koliko bi još rekorda mogao potući uhodani dvojac.

Međutim, pitanje je koliko bi sport izgubio na zanimljivosti? Pet ili šest posada borilo bi se za pobjedu. I dalje bi prevaga bila na strani tvorničkih momčadi, no niti jedan vozač ne bi iskakao u odnosu na druge čime bi prvenstvo zasigurno dobilo na zanimljivosti.

Iako natjecanja svjetskog reli prvenstva pohode deseci tisuća navijača iz svih krajeva svijeta činjenica je da ovaj sport nije ono što je nekad bio. Nedostatak novca, format natjecanja, opća financijska kriza u svijetu koja je ponukala mnoge da uštede upravo na reliju i konkurencija drugih automoto sportova od relija je napravila samo sjenu nekadašnjeg svjetskog prvenstva.

Ipak, svjetlo na kraju tunela i dokaz da možda dolaze i bolji dani svakakvo su entuzijasti i zaljubljenici u ovaj sport. Jedan od njih je i svjetski prvak iz 2003. godine, Petter Solberg, koji je nakon otkaza i povlačenja Subarua iz prvenstva oformio svoj tim, pronašao sponzore i ravnopravno se natječe u nekoliko godina staroj Citroen Xsari.

Tko zna, možda reli ipak čeka bolja budućnost kakvu sport sa ovako bogatom poviješću i tradicijom i zaslužuje...