Barićev alibi popis

Foto: Davor Sajko

Hrvatska ima "milijun izbornika" i svaki ima svoju viziju momčadi koja bi trebala zastupati Hrvatsku na Euru. Međutim, ovdje nije riječ o imenima igrača već o nelogičnostima i nedosljednostima koje Barić uporno ponavlja.

Izbor vratara sasvim je očekivan - Stipe Pletikosa i Tomo Butina već su godinama "tu", a od utakmice s Makedonijom nezamjenjiv je, čini se, postao i netom naturalizirani Joey Didulica. Zanimljivo, kad je briljirao u Ligi prvaka u dresu Ajaxa Didulica nije bio zanimljiv, ali kad je preselio u Austriju... hop, evo ga odmah u Barićevoj reprezentaciji.

Iznenađenja nema ni u obrani, Tokiću su dvije dobre utakmice donijele nacionalni dres, a tu je i Mato Neretljak, jedan od dvojice HNL-ovaca među 26 kandidata. Izostavljeni su, sasvim očekivano, "zločesti" Igor Bišćan i Ante Šerić, te neisprobani Marino Biliškov i Goran Sablić. Ako žele u "A" selekciju, dečki bi morali preseliti u austrijsku, ili barem njemačku ligu.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Popis napadača zanimljiv je zbog novog pojavljivanja imena Marija Marića (Kärnten). Istina, ne treba se bojati da će pored uistinu sjajnih Prše, Klasnića i Šokote Marić zabilježiti neke minute, ali svejedno je nejasno čime je još jedan "Austrijanac" zavrijedio svoje mjesto mežu izabranima.

Izbor veznjaka također nije mogao iznenaditi prosječnog navijača, iako mu se ima štošta za prigovoriti. Nije čak problem u imenima (svatko ima pravo na svoje mišljenje), ali bode u oči Barićeva nedosljednost. "Igrat će samo najspremniji i oni koji su standardni u svojim klubovima", od početka mandata tvrdi Barić.

Niko Kovač nije ni blizu standardnog u Herthi, a treneri uvijek ponavljaju kako niti jedan trening ne može nadoknaditi manjak utakmica. Pa ipak, Kovač je vjerojatno sastavni dio prve momčadi. Ispred, primjerice, Jerka Leke koji je nezamjenjiv u budućem prvaku Ukrajine, i kojeg traži "pola Europe." Istina, Leko u reprezentaciji ne pruža koliko u Dynamu, no nije li to trenerova pogreška ako ne uspijeva izvući maksimum iz igrača?

Foto: Davor Sajko

Milan Rapaić glavni je Barićev oslonac u igri prema naprijed, a sve dosadašnje prijateljske utakmice pokazale su kako Miki može odigrati jedno poluvrijeme, maksimalno 60 minuta. I dok kod Rapaića to očito nije bitno, Barić će neke druge igrače isključiti jer "ne mogu odigrati cijelu utakmicu u jakom tempu."

Tu su još i Rosso (očekivano), Bjelica (koji je, eto, u 30 minuta protiv Makedonije bio dovoljno impresivan) i Agić koji je dobar igrač za 1. HNL, ali ne i za smotru poput Europskog prvenstva. I naravno, kao najzanimljivija tema, tu je Niko Kranjčar.

Nije jasno zašto je Kranjčar uopće na ovom Barićevom popisu kad je očito da mladi kapetan Dinama vjerojatno neće ni ići na EP, a ako i ide, neće igrati. Naime, ako mu već godinu dana Barić nije dao priliku za debi u "A" selekciji, zasigurno ga Barić neće (niti bi bilo mudro) staviti u momčad protiv Švicarske ili Francuske. Čemu ga onda uopće voditi na Euro? Radi iskustva? Sjedenje na klupi i nije neko iskustvo. Njegovo ime na popisu služi samo kao alibi Bariću, kako ne bi morao odgovarati na pitanja gdje je Kranjčar.

Drugi je, pak, problem, zašto Kranjčar nije prije dobio priliku za debi, protiv recimo Makedonije. Barić, objektivno, nije mogao biti na gubitku. U slučaju da je Kranjčar odigrao loše, Barić bi zadovoljno mogao ustvrditi novinarima, "vidite, još nije materijal za 'A' selekciju". Da je Kranjčar odigrao dobro, Barić bi konačno imao igrača koji ima znanje i plemenitost za vezni red. Međutim, ono čega se Barić bojao je - ponos. Kako bi mogao priznati da je igrač kojeg tako dugo zaobilazi sposoban igrati među "njegovim" igračima?

Foto: Dražen Patarčić

U redu, to je Barićev izbor i treba ga poštovati, ali nemoguće je poštovati tu nedosljednost. "Niko ne može odigrati cijelu utakmicu u potrebnom tempu, nije trkački spreman, zato ne može u reprezentaciju", reći će Barić. Dobro, kako onda može igrati Rapaić? Ili, zašto je onda Niko na popisu kandidata? Neće valjda u preostale dvije utakmice do kraja sezone napuniti akumulatore i odjednom postati Claude Makelele po razini trke.

Brine i Barićev pesimizam..."dvije objektivno bolje reprezentacije od nas su Francuska i Engleska.". Je li Engleska bolja po svom imenu ili zaista objektivnim kriterijima? Pa drugi napadač Engleske je Wayne Rooney, "klinac" koji je zabio par pogodaka u slabašnom Evertonu. Naš drugi napadač je Ivan Klasnić, jedan od najboljih igrača bundesligaškog prvaka. A mogli bi tako i dalje... no, recimo da Engleska zaista i jest bolja od Hrvatske, treba li izbornik to uistinu i reći?

Slično je postupio i Martin Novoselac koji je mladu reprezentaciju praktički nazvao "autsajderima" na EP-u. To sigurno ima jak motivacijski utjecaj na mlade reprezentativce. Možda bi Ćiro bio prvak svijeta da je svojima rekao da su "Nizozemska i Njemačka objektivno jače od Hrvatske", a ne da su "Hrvati najbolji na svijetu."

Barićev popis nije mogao nikoga iznenaditi, samo potvrditi da je hrvatski izbornik bojažljiv (on će reći objektivan), nedosljedan (on će reći temeljit) i ponosan (on će reći iskusan).