Engleska bahatost bez granica

Čitajući izjave igrača, trenera i nogometnih dužnosnika ili listajući engleski dnevni tisak, često se može zaključiti kako se kvalitetan nogomet igra samo u Engleskoj. Teško se iz tekstova slabo objektivnih engleskih sportskih novinara da naslutiti da se radi o reprezentaciji koja gotovo 40 godina nije osvojila niti jedan trofej u međunarodnim natjecanjima.

Nakon sinoćnjeg šokantnog poraza od Francuza i prespavane noći, gotovo sve naslovnice dnevnih novina u Engleskoj osvanule su u istom stilu. Uplakano lice Davida Beckhama kao ogledalo je odražavalo lica svojih čitatelja, odnosno engleskih nogometnih navijača. Tuga, nevjerica, šok. Razumljivo je, vjerojatno bismo se i mi slično osjećali nakon takvog poraza. Englezi ipak ne bi bili Englezi kada taj početnički propust svojih igrača i stručnog stožera ne bi pokušali umotati u sjajni papir i prodati ga kao dobru podlogu za sljedeće utakmice.

Uz izvještaje, fotografije, analize i komentare iz Lisabona teško je uopće uočiti da se na Euru jučer igrala još jedna utakmica, ona između Hrvatske i Švicarske. Kao što su i prije početka europskog prvenstva "pravili račun bez krčmara", Englezi se i dalje ponašaju kao da u skupini B postoje samo dvije reprezentacije, dok će valjda Hrvati i Švicarci leći na travu i "položiti oružje" na sâm spomen Gordog Albiona.

Posebno bahat komentar osvanuo je u dnevniku Independent, čiji se novinar Alex Hayesat očito strahovito dosađivao gledajući dvoboj Hrvatske i Švicarske. Bez dlake na jeziku i lažnog respekta prema protivnicima, g. Hayesat odlučio je već u samom uvodu odrediti smjer u kojemu će krenuti njegov komentar: "Je li ikad odigrana gora utakmica u povijesti europskih prvenstava? Sumnjamo. Bio je ovo prvi susret dviju reprezentacija nakon nespretno organizirane prijateljske utakmice 1943. godine, a mi se samo možemo nadati da će nogometni fanovi diljem svijeta biti pošteđeni revanša barem još sljedeću 61 godinu."

Da se želimo uvući u otvoreni sukob s novinarom Independenta, upitali bismo ga kada je taj isti svijet pun nogometnih fanova posljednji put vidio atraktivan nastup engleske reprezentacije? Davno prežvakani i sramotno neatraktivni stil engleskog reprezentativnog nogometa više ne uspijeva niti u Premiershipu, pa sve više momčadi mijenja stil igre kako bi preživjeli u srazu s klubovima iz ostatka Europe. Je li i to možda razlog što su umjesto svih velikana engleskog nogometa za izbornika svoje reprezentacija izabrali - Šveđanina?

Gospodin "novinar" nastavlja u sličnom stilu: "Utakmica je protekla gotovo bez ikakvih prigoda ili kreativnosti, pa tako niti Engleska niti Francuska ne moraju previše strahovati od susreta s ove dvije reprezentacije. Hrvatska je nomadska ekipa skupljena sa svih strana, a jedino Mato Neretljak ne zarađuje za život u inozemstvu. Jučer su izgledali kao momčad koja se nikad prije nije srela. Što se tiče Švicarske, teško je shvatiti kako se takva reprezentacija kvalificirala na Euro, da ne govorimo o tome zašto su otrčali počasni krug nakon posljednjeg sudačkog zvižduka."

Valja priznati, Hrvatska nije igrala blistavo niti je pokazala neku posebnu kreativnost i ideju u igri, no kada novinar čija je reprezentacija pacerski primila dva gola u 132 sekunde kaže da Engleska nema od čega strahovati, zar vam to ne izmami smješak na lice? Gospodo Englezi, dajte Luksemburgu, Lihtenštajnu, Malti ili pak Ovčjim otocima vodstvo od 1:0 i tri minute sudačke nadoknade, pa se uvjerite i sami kako je tu utakmicu jednostavnije dobiti nego izgubiti.

Početničke pogreške, promašeni jedanaesterac, gubitak dobivene utakmice nisu odlike čvrste momčadi i zaista je teško shvatiti temelje engleskog optimizma. Zamislite, Sven Göran Eriksson imao je obraza izjaviti kako sada valja doći do finala i pobijediti Francuze u revanšu. Pokušavam povući paralelu s našim izbornikom Ottom Barićem i našom reakcijom da je nešto slično rekao nakon jučerašnje slabe predstave hrvatske reprezentacije.

No, treba možda oprostiti "objektivnom" engleskom novinaru, jer se sudeći po nastavku njegovog teksta više bavio promatranjem lijepog stadiona i okolice nego zbivanja na terenu. Vratio je pogled na travnjak kako bi popratio žuti karton Dade Prše zbog, navodno, odglumljenog prekršaja za jedanaesterac. Iako je na ponovljenoj snimci jasno vidljivo da je kontakta bilo, Pršin pad nazvao je melodramom kakvu neće tolerirati publika u Glasgowu.

Svoj podcjenjivački izvještaj s utakmice g. Hayesat završava usporedbom današnje hrvatske reprezentacije i velike generacije "kockastih" iz 1996. i 1998. te tvrdnjom da bi Boban, Šuker i Prosinečki bez problema dobili jučerašnju utakmicu. Posljednja rečenica izvještaja kaže: "Bio je to užasan dan."

Ne znamo je li spomenuta rečenica napisana prije ili poslije engleskog poraza od Francuza, no nema sumnje da je g. Hayesatu dan postao još gori samo par sati nakon utakmice u Leiriji. Šok kakav je doživjela engleska reprezentacija teško je uzdrmao Erikssonovu momčad i teško je vjerovati da neće utjecati na psihu igrača u sljedećim utakmicama.

Kako sada stvari stoje, realni su izgledi da će upravo sraz Hrvatske i Engleske odlučivati o plasmanu u sljedeći krug natjecanja. Ovakvo englesko podcjenjivanje i mentalitet od kojega jednostavno ne mogu pobjeći može nam samo ići na ruku. Nadajmo se da će "kockasti" do tada uspjeti povezati redove i pružiti pravu igru kada bude trebalo. Ima li boljeg načina utišavanja Engleza od pobjede nad njihovom "velebnom" momčadi?