Nije lako biti Hrvat u Portugalu

Taj njihov optimizam je i mene podigao, ponukao me da razmislim zašto sam pesimist i zašto Hrvatska ne bi kreirala iznenađenje i prošla u drugi krug. Ma razbit ćemo te Švicarce!

I eto ti sad. Razbili oni nas, a jedva da su nam i došli u šesanesterac. I što je najgore to nije paradoks, nego siže utakmice Hrvatska - Švicarca.

Jučer nije lako bilo biti Hrvat, posebice ne u Portugalu. Hrvatski igrači bježali su od novinara, funkcioneri hrvatskog nogometnog saveza su u sebi psovali igrače i Barića, a pred novinarima su bili zakopčani. A hrvatski navijač jučer je bio prvo bijesan, pa utučen pa na kraju duboko razočaran. I zasad još uvijek jest, s dijagnozom da se ti simptomi i pojačaju u četvrtak . Jer nije baš da su nam naše zvijezde ostavile nešto materijala za optimizam.

Nije lako bilo biti Hrvat. Gledati zbunjeno oko sebe i objašnjavati potpunim strancima, novinarima, navijačima što se to dogodilo s Hrvatskom. Zašto ste igrali tako slabo? Jedino su nas Portugalci razumjeli, oni su u očima imali tu istu bol koju smo i mi osjećali. Ni njihova reprezentacija nije baš pokazala neko pozitivno lice. A oni su jurišali po naslov!

Ne mogu se oteti dojmu da su nam jučer reprezentativci bili ko naši političari - nesposobni. Stalno kao nešto rade, aktivni su, viču, muljaju nas, a konkretnih rezultata - nema! I dalje loše kotiramo na Fifinim i Uefinim ljestvicama, i dalje nam trebaju vize za mnoge zemlje. O medaljama i Europskoj uniji i dalje većinom samo sanjamo. Kažem vam ja, ono što je već svatko od vas osjetio i na svojoj koži - nije lako biti Hrvat. A ni Portugalcima nešto ne ide ovih dana.