Otto mora ottići

Foto: Goran Pervan

U svakom zlu ima nešto dobro kaže stara narodna, pa se takva pouka može izvući iz dvoboja protiv Engleske. Naime, da smo kojim slučajem pobijedili, Otto Barić još bi nas barem dvije godine "oduševljavao" svojim vratolomijama u traženju sastava, svojim nekonzistentnim pristupom u biranju igrača, svojim nekorektnim pristup prema novinarima i prema javnosti, svojom tvrdoglavošću i ostalim manama koje smo itekako dobro upoznali.

Uvijek će izbornici biti "pod paljbom", to im je u opisu radnog mjesta i istina je da svatko od nas, navijača, novinara, običnih promatrača, ima svoj idealan sastav koji bi "sigurno otišao do četvrtfinala". I nikad se taj "idealan sastav" neće poklopiti s onim za koji će se odlučiti izbornik. Međutim, ono što je Barić radio kroz svoj mandat, a što je posebno kulminiralo na ovom EP-u, graniči sa zdravim razumom...

Taktičke besmislice

Foto: Goran Pervan

Zamislite da je Morten Olsen ovako postavio igru danske reprezentacije - Martin Laursen kao zadnji vezni, a Gravesen na desnom krilu. Bi li "vikinzi" prošli vrlo tešku skupinu C? Nema šanse. A tako bi Dance posložio Otto Barić, sudeći bar prema igri protiv Engleske. Boris Živković u veznoj liniji?! Svaki poznavatelj nogometa znao je već prije utakmice da to ne može dobro završiti....

Rosso je, pak, gurnut na desno krilo, iako on tu poziciju nikako ne može držati po svojim fizičkim i igračkim predispozicijama. Nažalost, ili na sreću, nema mjesta nizati sve taktičke pogreške koje smo vidjeli samo u ove tri utakmice na Euru...loše zamjene, užasna igra s čovjekom više protiv Švicarske, katastrofalno posložena momčad protiv Engleske...ni ono u čemu je najjači kao trener, u taktici, Barić nije dobro koristio.

Neiskorišteni potencijali

Foto: Goran Pervan

U redu je da trener ima svoju filozofiju, "svoje" igrače i svoju viziju. No ipak nije lako objašnjivo da, primjerice, Ivan Klasnić nije dobio ni minute na ovom prvenstvu, iako je po prikazanom kroz cijelu sezonu bio jedan od najboljih hrvatskih igrača, i to u prvaku Njemačke. Marko Babić, koji je i igrama za Bayer, a i za mladu reprezentaciju, pokazao da apsolutno ima moć za najviši rang natjecanja, podijelio je Klasnićevu sudbinu. Jerko Leko dobio je nešto minuta protiv Francuske, odigrao ih izvrsno, podijelio nekoliko lopti kakve drugi vezni igrači nisu mogli ili znali, no protiv Engleske je ponovno zaboravljen. Sve to - nema smisla.

Nedosljednost u biranju igrača

Niže potpisanom autoru ne može se prigovoriti da je "general poslije bitke", jer na sve ovo upozoravao je i puno prije, a i neposredno prije Eura. Barić se odrekao usluga Nike Kranjčara s objašnjenjem kako "fizički nije spreman". U redu, sasvim normalan razlog. No je li Milan Rapaić spreman? Prema prikazanom - apsolutno NE. No, Mikije svejedno išao u Portugal, igrao i pokazao gotovo ništa. Previše je izlizana fraza o Rapaiću kreatoru golova, jer, objektivno, u svakoj reprezentaciji najviše asistencija imat će onaj igrač koji izvodi sve prekide. Bjelica ih je izvodio protiv Danske i dali smo gol nakon kornera. Znači, Hrvatska može dati gol iz prekida i ako ih ne izvodi Milan Rapaić.

Također, ako Kranjčar nije išao zbog navedenog razloga, bilo je za očekivati da će u Portugalu Hrvatska, ako ništa drugo, fizički biti sposobna parirati svima. Kad ono, Englezi nas gadno pretrčali, naša "fizički spremna" momčad u potpunosti je zakazala upravo u tom segmentu. Nismo li onda mogli pokušati parirati protivnicima znanjem i tehnikom, kad već trkom očito ne možemo, tko god igrao?

Nepovjerenje prema mladima

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Ne mislim, ili barem, ne mogu tvrditi, da bi "kockasti" bolje prošli da su više igrali Klasnić, Leko, Babić ili Kranjčar. No nedvojbeno je da bi tim mladićima to bilo od velike koristi, da bi stekli iskustvo koje bi im uvelike pomoglo u kvalifikacijama za SP 2006. gdje će, valjda, biti nositelji igre hrvatske reprezentacije. Druge reprezentacije, baš sve, pružile su priliku svojim najboljim mladim igračima, bez obzira na neiskustvo.

I ti mladi igrači griješili su na ovom EP-u: Cristiano Ronaldo skrivio je drugi gol Grka u prvoj utakmici prvenstva, Heitinga je dobio crveni karton protiv Češke, Lahm je pripremio izjednačujući gol "tulipana", no Portugal, Nizozemska, Njemačka i ostale reprezentacije sada imaju mladiće bogatije za iskustvo igranja velikog natjecanja, i po tome će biti u prednosti pred Hrvatskom na SP-u 2006., ako se, naravno, tamo plasiramo.

Odnos s novinarima

Foto: Dražen Patarčić

Iskreno, tako arogantnog, narcisoidnog i osjetljivog trenera nisam nikad upoznao. Gospodina Barića pogodi svaka riječ u novinama, spreman je tome posvetiti cijeli dan umjesto da se fokusira na puno bitnije zadatke. Bože sačuvaj da Bariću netko nešto prigovori, pogotovo ako je taj netko malo mlađi poput dolje potpisanog. Primjerice, gospodin Barić jako se naljutio što sam ga pitao zašto je protiv Slovenije na teren istrčalo pet braniča, "kad je bilo jasno kako Šimić i Neretljak uopće nisu bili na braničkim pozicijama"...istina, no oni su i dalje braniči. Kao što bi i Didulica bio golman makar igrao poziciju centarfora.

Barić nikad nije kriv, barem u njegovim mislima. Krivi su novinari, krivi su suci, kriva je sreća, kriv je bolji protivnik, krive su ozljede. Samokritika? Bariću nepoznat pojam. Protiv Švicarske, on bi ponovno učinio sve isto makar znao što se dogodilo. Upravo nevjerojatno.

Atmosfera u momčadi

Foto: Goran Pervan

Barić je tijekom priprema, kao što to uvijek svi treneri rade, tvrdio kako je "štimung sjajan", "atmosfera nikad bolja", "svi dišu kao jedan"...sam Euro demantirao je takve priče, pogotovo nakon što se sve raspalo protiv Engleza. Bjelica je javno "oprao" Barića zbog taktike i eksperimentiranja, Rapaić je rekao da nismo nikad igrali lošije, Dražen Ladić priznao je krivicu stručnog stožera, Robert Kovač rekao je kako je engleska taktika bila puno bolja, brat Niko je dodao kako "nismo imali igre, samo smo nabijali loptu", Olić je u potpunosti nezadovoljan minutažom, a Ivan Klasnić razmišlja hoće li uopće više ikad nastupati za "kockaste"...da, Otto, atmosfera je uistinu sjajna.

Anthony Šerić nije ni imao priliku nametnuti se jer je krivo pogledao Barića, Igor Bišćan također neće igrati dok je Barić izbornik, posvađao se i s Tudorom...zaista, Barić si može umišljati da je imao sjajne odnose u reprezentaciji, no - nije. Nekima je i lagao, rekavši primjerice Kranjčaru da će ga voditi na Euro, a zanimljivo je bilo i bilježiti ispade koji se mogu okarakterizirati jedino kao - senilnost. Primjerice, kada je Srnu zamijenio Šimićem, pa onda Bobek/Boban, Tokić/Zekić, ili kada je (Paul) Scholes postao (Mehmet) Scholl.

U potpunosti je jasno - Barić više ne zaslužuje biti izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Imao je dobrih strana, ostat će zapisano da je odveo momčad na Euro, ali popis mana i pogrešaka predug je. Treće mjesto u skupini, iza Francuske i Engleske, nije nespjeh, ali ostaje dojam da nije učinjeno sve kako bi se napravilo više.

Barić mora ići, dobio je priliku koju je dugo tražio i koju nije iskoristio. Vrijeme je da priliku dobije netko mlađi, netko tko forsira igru, a ne destrukciju...nakon Jozića i Barića, Hrvatskoj treba izbornik koji će reprezentaciji vratiti stil po kojem je postala svjetski prepozntljiva...