Rosso: Svjestan sam odgovornosti

Giovanni Rosso je inače jedan od nogometaša koje možemo svrstati u krug onih ljudi koji su uspjeli zadržati svoj prirodan duh i nakon što su dosegli vrhunac u karijeri. Dok su često vrhunski sportaši nedostupni za slučajne prolaznike pa često i za medije, Rosso je vrlo otvoren i pristupačan i uvijek će ponuditi osmijeh. Nije čovjek senzacija, ali neće ni držati jezik za zubima, a niti ne pomišlja da bi novinarima lupio “silenzio stampa” pa makar ga i kritizirali zbog nedovoljno dobrih igara.

Foto: Goran Pervan

Stjecajem okolnosti Rosso je jučer prisustvovao, iz pozadine čekajući svoju obvezu davanja izjava, konferenciji za novinare izbornika Barića. Imao je tada priliku iz prve ruke vidjeti kako izgleda novinarski posao. I iako mu je to unakrsno ispitivanje Barića bilo zanimljivo, na pitanje bi li i on ušao u novinarske vode, Rosso je brzo uzvratio.

“Ne bih nikad bio novinar! Ni za sve novce. Štogod da napišeš uvijek će se netko dan poslije naljutiti,” oprezno je zaključivao Rosso.

Inače, prije poslijepodnevnog treninga Rosso je bio pun nade da će upasti u prvu momčad.

“Nadam se da ću igrati, naravno, bio bih nerealan da kažem da ne očekujem da ću igrati.”

A poslije treninga, kada je postalo izgledno da će nastupiti danas rekao je:

“Svjestan sam da je na meni velika odgovornost. Uostalom i cijela momčad se želi iskupiti za lošu partiju protiv Švicarske.”

Rosso kaže da je unatoč slabom startu ozračje u reprezentaciji odlično.

“Mislim da nas još ne treba otpisati. Pa i Francuzi i Englezi imaju po dvije noge i ruke. Ne pitajte me kako igrati protiv Francuaz, to pitajte Barića, ja samo izvršavam zadatke na terenu. To su najbolje utakmice za igrati, Francuzi su prepuni zvijezda, ali mene najviše opčinjava Zidane, kao da ima ljepilo na nogama. Ali, jasno je da se i više koncentriramo na Engleze, ta će utakmica odlučivati.”

Na žalost naša reprezentacija ne bori se samo protiv drugih reprezentacija, nego poput ostalih sudionika muku muči s vrućinama. A nekako nam se čini da je u hrvatskom kampu najteža situacija s temeparaturama i nesnošljivošću vremena.

"Ne znam kako je drugdje, ali nas su ovdje temeparature ubile. Gubimo svježinu i jako je teško trenirati. Nakon deset minuta već tražiš vode. U Izraelu nije bilo ovako teško, ovdje je puno gore nego u Izraelu, ovdje smo kao u pustinji, prava Sahara! Preksinoć je netko u sobi upalio klimu, ali su tražili da se ugasi”, prepričao je Rosso.

Sretan podatak je da danas Hrvatska igra u večernjem terminu. Loša vijest je – i Francuska igra u istom terminu, a i na istom stadionu...