Udri po Tudoru

Sve nam je, eto, uništio taj Tudor. Baš nikakav učinak nije imao, osim ta dva autogola, jedan pripisan, drugi faktički. David Trezeguet, za kojeg je najviše bio zadužen, te Thierry Henry, ako bi slučajno došao u njegovu "zonu djelovanja", zaustavljali su se sami. Normalno, znamo da Tudor tu nije imao baš nikakvu ulogu, to što je francuski napadački dvojac u većem dijelu susreta bio nevidljiv njihova je zasluga. Ili u najboljem slučaju, ako ćemo razmišljati pozitivno, zasluga ostalih članova hrvatske obrane, ili onih iz veznog reda koji su obrani pomagali.

Foto: Davor Sajko

Tudorov jedini učinak iz jučerašnje utakmice znamo. Dvije kardinalne pogreške. Isprika: tri, jer nemojmo zaboraviti da je u sudaru iz završnice susreta zamalo onesposobio suigrača. Rossu, ako se ne varam, a ako sam pogriješio - nemojte zamjeriti, baš je to nekako hrvatska karakteristika ovih dana... Dakle, tragičan nastup, tragičar utakmice ili igrač utakmice za njih, Francuze, kako tko gleda. Kakva šteta što je sinoć bio na terenu.

Ali evo - ja ih nudim još dva. Tragičara utakmice ili junaka utakmice, kako tko gleda. Mikael Silvestre - nespretni jedanaesterac na Rossi (ovog puta sam valjda pogodio) i većim dijelom utakmice demonstirana izgubljenost na svojoj strani obrane. Bilo je i drugačijih mišljenja, ovo je naravno samo moje, ali ipak ga nominiram. Dodajem i da je čovjek skrivio jedanaesterac u prvoj utakmici s Englezima, ali to baš i nije referenca da ga se itko sjeti u usporedbi s Tudorom. Znamo da Tudor nije igrao protiv Švicaraca, pa nije dobio priliku da i tamo skrivi dva (tri, četiri...) gola, što - opet znamo - bi se sigurno i dogodilo.

Drugi kandidat je Marcel Desailly. Opća nesigurnost tijekom cijelih 90 minuta, odnosno - drugih 45, jer u prvom poluvremenu baš i nije imao previše posla. Napravio je veliku pogrešku (slično smiješnu onoj Tudorovoj kod drugog gola) kad je Pršo zabio za 2:1. Ne umanjujem Pršinu spretnu reakciju, ni Rossino dobro postavljanje kod Silvestreovog jedanaesterca, no Rapaićevu realizaciju... Ali pogreške su se dogodile. Dovoljno dobro? Je li ih se itko drugi sjetio spomenuti? Ne, tragičar je na našoj strani.

Kriv je, iako je napravio jednu pogrešku. Ističem jednu, i ističem da je to moje mišljenje. I da je ta pogreška, za francusko izjednačenje na 2:2, velika i neshvatljiva, a gorčinu je povećalo što je istom prilikom (podjednako očito i neshvatljivo) pogriješio i sudac Kim Milton Nielsen. Kod prvog gola Tudor je kriv jedino što se našao na krivom mjestu i što ga je lopta pogodila, a to što će se pisati kao autogol i što će uvijek u knjigama tako ostati je čista nesreća, ništa više.

I evo ga, neću više braniti Tudora, i ovo dosad će nekima ispasti previše iritantno. Ali princip ću braniti uvijek. Uzdizanje i isticanje pojedinih pogrešaka (ili pojedine pogreške) uvijek nam, nema iznimke, ruši sve dobro što je pojedini igrač, u ovom slučaju Tudor, u nekoj utakmici napravio. Uz to se zanemaruje i da je na drugoj strani bilo grešaka, a to, po mojem mišljenju - ne valja. Griješilo se, griješi se - i griješit će se, sastavni je dio igre, no nema razloga da to bude ukupna slika...