Zvijezde Eura - Gianluigi Buffon

Gianluigi Buffon posebno će pamtiti 18. studenog 1995. kada mu je tadašnji trener Parme Nevio Scala rekao: "Sutra nastupaš na San Siru". Prvi vratar Parme Bucci ozljedio se na utakmici kupa UEFA i došlo je vrijeme za 17-godišnjeg klinca iz Carrare. Utakmica s Milanom dan kasnije završila je bez pogodaka što znači da je mladi Buffon svoj posao obavio besprjekorno. Do kraja te sezone skupio je osam nastupa, a već slijedeće Caro Ancelotti ga je postavio za prvog vratara sjajne Parme, koja je po mnogima u sezoni 1996/97 imala najjači sastav u Seriji A, ali morali su se zadovoljiti drugim mjestom iza Juventusa.

Foto: Dražen Patarčić

Jedan od razloga zbog kojeg je stao između vratnica je vratar Kameruna iz osamdesetih Thomas N'Kono kojega je Gigi zavolio za vrijeme svjetskog prvenstva u Italiji 1990. Tada je Kamerun savladao Argentinu i ispao u četvrtfinalu od Engleza što je Buffon ispratio suzama.

Samo dvije godine nakon debija u domaćem prvenstvu, tada 19-godišnji Buffon dobio je poziv i od Cesarea Maldinija. Debitirao je u Moskvi krajem 1997. zasluživši nacionalni dres sjajnim obranama u klubu, a sa 20 godina ostvario mu se životni san nastupa na Mundijalu. U Francuskoj 1998. je doduše bio treći vratar.

Svjetsko je prvenstvo bilo samo početak velikih uspjeha, jer već slijedeća sezona donijela mu je najveća zadovoljstva u dresu žuto-plavih. U toj su sezoni osvojili talijanski kup, kup UEFA i domaći Superkup pod palicom trenera Malesanija. Sezona 1999/00 bila je razočaravajuća za Parmu, jer su u majstorici izgubili i četvrto mjesto koje je vodilo u Ligu prvaka. Buffon je tada shvatio kako obitelj Tanzi ima drugačije planove za klub iz provincije, te da se financijski ne može nositi sa divovima iz talijanskih metropola. Ali Gigi je bio pobjednik i nije se želio pomiriti s tim. Nakon odlazaka Stanića, Crespa, Verona i ostalih došao je red i na oproštaj vratara, tada već svjetskog renomea, koji je u paketu s još jednom zvijezdom Thuramom napustio grad sira i otišao u Juventus.

Gianluigi se i dan danas pita zašto nije osvojio scudetto u Parmi, jer uvjeti su postojali. Oduvijek je želio da Parma ponovi uspjehe Sampdorije s kraja osamdesetih i početka devedesetih. "Kad razmišljam o tome" kaže Buffon, "da smo ostali zajedno mogli smo biti kao Sampdoria 1991." Nogomet se međutim promijenio u tih deset godina i projekt koji su imali Đenovezi nije se mogao ponoviti u Parmi.

Nakon deset godina u Parmi, Juventus je bio logičan izbor unatoč ponudama iz Barcelone i Rome - najbolji vratar želio je u najveći klub. Nije se lako bilo priviknuti na nivo organizacije u Torinu, ali sve je postalo lakše nakon naslova prvaka Italije u prvoj "crno-bijeloj" sezoni. Nakon toga uslijedila su razočaranja: svjetsko prvenstvo u Koreji i Japanu 2002., poraz u finalu Lige prvaka od Milana 2003. i podbačaj u svakom pogledu u netom završenoj sezoni. Istina, u međuvremenu na poprsje svojeg dresa s brojem jedan, prišio je i drugi scudetto u nizu, onaj iz 2003.

Svojim spektakularnim paradama i "skidanjem" nemogućeg i dalje zadivljuje svijet, a za mladića pobjedničkog karaktera pitanje je samo vremena kada će početi nizati nove uspjehe. Njegovu veličinu dovoljno opisuju činjenice - ima već 10 prvoligaških sezona, dva svjetska prvenstva i kolekciju velikih trofeja iza sebe, a tek mu je 26 godina.