Da sam mali Mate

Priznajem, Leteći odred slušao sam u osnovnoj školi i nije me sram priznati. Jedna njihova pjesma odzvanja mi u ušima...Nije dobar Stipe, nije dobar Ante, tko je dobar, tko nam treba nego mali Mate...eh da znaju momci iz Letećeg odreda koliko se trenutno slažem s njima. Tko mi treba? Mali Mate definitivno, ali ne onaj iz njihove priče već sin mojeg susjeda. Mate još nije napunio tri godine i već je imao uspješnije kladiteljske dane od mene. Kako je to moguće? Postoji li neki razlog zašto da ne zamrzim kladionicu? Ne postoji, zato odustajem od klađenja dok još imam pokoju smeđu vlas na glavi i dok me kazaljka na vagi drži ispod 120.

Forumi, promjene tečajeva, stranice s limitiranim pristupom za "odabrane", MSN, Skype, golub pismonoša, osjećaj, rekla-kazala, prepisivanje, dojave - to su samo neke od tehnika koje sam koristio u svakodnevnom klađenju. Kad se sve to zbroji, dobio sam - nulu. Ili, bolje rečeno minus. S druge strane imamo mog malog susjeda Matu. On je koristio sljedeće metode za biranje parova na kladiteljskom aparatu - prste, privlačnost slova u nazivima ekipa, blizinu pojedinih parova na ekranu s obzirom na poziciju u kojoj ga je držao striček Zvonimir, dječju nevinost i ljubav prema svjetlećim stvarima. Kada se sve to zbroji, striček Zvonimir (za mene samo Zvonimir) na kladiteljskom njuhu malog Mate zaradio je 1200 kuna na uplaćenih 10!

Prste imam, nazivi klubova me ne privlače, Zvonimir me ne može držati u krilu bez viljuškara, nisam dijete iako se često ponašam kao dijete. Nisam baš ni nevin, osim u slučaju Indeks (nemam love za kupovinu ispita), a od svjetlećih stvari privlačile bi me recimo strelice na ženskom bikiniju, koje po mogućnosti pokazuju prema dolje. Znam, užasan sam...

Ne preostaje mi ništa drugo već odustati od klađenja. Jednostavno sreća me ne prati. Nikakva informacija ne pomaže, na kraju dana uvijek loše izaberem, još gore iskombiniram. Nema smisla razmišljati urekne li Aco mene kada igra moje parove, ili ja njega kada odigramo iste parove. Nije u tomu stvar, jednostavno mi ne ide. Zato više na svoju ruku ne igram ništa. Ako mi se svide parovi M.S.-a možda ih tu i tamo i odigram, uz to ću svakako odigrati na parove NFL-a koje mi sugerira moj dragi NFL guru Tomislav Pacak i to je to. Ništa na svoju ruku neću tražiti, ničije sugestije prihvaćati, vidjet ćemo koliko ću izdržati.

Jer, kakvog smisla ima bilo koja informacija kad sam baksuz? Ekipi B fali 15 igrača, dolaze s drugim sastavom, ekipi A treba pobjeda, a i inače su bolji. Naravno, ja ih odigram. I koliko imam sreće? Ovako ću to objasniti - sve da i sam igram za ekipu B i da su svi oko mene još gori od mene, da igramo protiv Reala i da znam da mi treba jedinica za pobjedu, vjerojatno bi zabio dva gola. Istina, nije mi baš dobar primjer, jer bi bilo sumnjivo da se kladim na ekipu A, ako igram za ekipu B, bio bih sumnjiv, kao recimo utakmica Kupa između Zagore i Osijeka (hvala prijateljima J. i S., koji mi nisu na vrijeme javili da treba igrati na Zagoru). Eto, tako je to trenutno, zato mali Mate neproračunatim udaranjem po aparatu diže lovu. Nisi mi ništa kriv Mate, ali ne volim te baš, nisi sladak, mene ne možeš prevariti...

Ne znam koliko ste uključeni u facebook histeriju, ali nedavno je netko postavio fan page za Sportnet.hr. Iznenadio sam se koliko među fanovima ima žena. Iako sam uvjeren da nisu očarane mojim kolumnama već šutirajućom damom, želio bih pozdraviti sve dame koje prave informacije traže na Sportnetu. Među njima svakako moram pozdraviti i Nataliju Bilan, obećao sam. A svi vi koji još niste, postanite fan Sportneta, da znamo da nas volite.

Dolazimo do kritičnog dijela u svakoj kolumni. HNL pickovi. Iako, moguće je da ću ih sve pogoditi zato što ih neću odigrati, a i imam neki odličan osjećaj, sviđaju mi se parovi iako tipujem na iznenađenja. Vrijeme je da sreću, a posljedično i novac, proslijedim svojim dragim čitateljima, kad već Mate neće. Braćo i sestre, evo moje prognoze sljedećeg kola HNL-a.