Dnevnik jednog manijaka

Ne znam kako je kod vas, ali teorija popravnog listića sjajno se veže uz moju teoriju temperamenta i skandinavske hladnoće. Jer, što je zapravo popravni listić? Popravni listić sadrži naknadno, najčešće bez previše razmišljanja i na brzinu, složene parove, koji moraju pokriti gubitak slabo sastavljenih listića prve dnevne ture i još i donijeti profit.

To samo po sebi implicira ili veće uplate nego u prvom naletu ili više parova ili više koeficijente. Po nekim osnovama teorije vjerojatnosti, uz ponešto psihoanalize, dolazi se do zaključka da je puno teže pogoditi popravni listić. Ali to je u ljudskoj psihi, pogotovo okorjelih kockara - nikad dovoljno dobitka, svaki gubitak se pokušava povratiti u što je moguće kraćem roku.

Pametnim klađenjem sindrom popravnog listića može se umanjiti, ako ne i u potpunosti eliminirati. Ali, to nije zanimljivo. Jer, mnogi ljudi koje poznajem slažu listiće na sličan način (M.S. je iznimka, zato mu i ide odlično). Uzmimo za primjer vikend jer je ponuda najveća. Unatoč sinoćnjem derneku, kladionica nikoga ne čeka, buđenje je u 9, pola 10 najkasnije. I slijedi sastavljanje prve ture parova, koji završavaju najkasnije do 17, 18h. Zašto? Zato što ćemo već u predvečerje znati jesmo li dobili. A koja su dva moguća raspleta nakon toga? Svode se na isto!

Rasplet prvi - nakrcali smo listiće nižim njemačkim nogometnim ligama, ponekom španjolskom košarkom, tenisom, a u listić su upali i Englezi, Škoti, nezaobilazni Bundesligaši i pokoji Talijan (ovisi naravno je li u pitanju subota ili nedjelja). Na jednom listiću nedostaje nam jedan gol do dobitka koji bi vratio kompletan dnevni ulog. Na drugom listiću nam Carragher autogolom pokvari veselje, a na trećem Empoli iznenađujuće lako izgubi kod kuće. I što sad? Slažu se popravni listići, ali na brzinu, jer Španjolci počinju u 17h, kao i NLB utakmice, a i sve ostalo što "valja". Sve što nije prošlo u prvom krugu traženja parova odjednom postaje interesantno, pokušavamo se prisjetiti što smo sve pročitali o tim parovima, pad koeficijenta od 0.1 dovoljan je da znamo da se nešto kuha na toj utakmici. Trčimo u kladionicu, krcamo lovu iz džepova, dolazimo kući i uopće ne znamo što smo točno uplatili i na kojem listiću je koji par.

Rasplet drugi - namjeravao sam kopirati veći dio raspleta prvog, ali nema smisla opterećivati vas istim stvarima. Rasplet je vrlo, vrlo sličan, uz jednu majušnu promjenu. U ovom raspletu sve pogađate! Što se događa dalje? Ide vam! Kako to ne iskoristiti dalje? Slažete parove za predvečerje i večer po istom ključu kao u prvom raspletu, utrpavate većinu dobitka, neki ulažu i još svojeg novca jer treba ispratiti dobru sreću, tko zna kad će se ponoviti.

Koji je epilog? Šanse za dobitak nam se od izvrsnih smanjuju do vrlo upitnih. Naravno, vjerojatnost ne mazi niti igrače lota, a jackpot se ipak događa, tako i poneki sretnik završi dan s punim džepovima, većina oko nule (a uništenih živaca i s kojim kilogramom više), a oni koji padnu, padnu "sa stilom".

Počeo sam pričati o pametnom klađenju. Lijek mi je jasan, ali ne mogu ga primijeniti niti na sebi pa mi nema smisla savjetovati druge. Listići se slažu po kvaliteti samih parova, prema količini informacija i po isplativosti koeficijenta. Nikako ne treba slagati listiće po vremenu početka susreta. Ono što hladne glave promislite ujutro najčešće je najbolje rješenje. Iako je uvijek moguće da i popodne ćorava koka nađe zrno, čak i noću kada zagriženi trpaju lovu na Meksikance, Brazilce, CONCACAF lige prvaka i slično (osobno nikad nisam utržio previše na noćnim utakmicama, najčešće izgubim san i živce).

Čarobno jutro o kojem pjeva Nina Badrić sviće uvijek kladioničarima. Jer, kakav god bio jučerašnji dan, on ostaje u prošlosti, danas će biti drugačije, danas smo "u lovi"! Možda bolje da prijeđemo na loto...