Neće, hoće, neće, Sampdoria

Povijest slavnog prvoligaša iz Genove, Sampdorije, počinje više od 50 godina prije nego što se to ime uopće spomenulo. Davne 1891. godine u jednoj od najvećih talijanskih, ali i europskih luka osnovano je sportsko društvo Ginnastica Sampierdarenese, a četiri godine poslije u istom je gradu osvanuo klub zvan Andrea Doria.

Andrea Doria bio je talijanski admiral iz 16. stoljeća, a Sampierdarenese je naziv dobio po lokalnoj četvrti Sampierdarena, koja se nalazi u zapadnom dijelu grada.

Te su se momčadi neko vrijeme kretale odvojenim putevima, nastupajući u različitim natjecanjima, a premijerni su međusobni ogled doživjele tek 1920. godine. Slavila je Andrea Doria rezultatom 4:1. No, njihov gradski rivalitet nije bio dugoga vijeka - klubovi su se 1927. godine, uz nemali utjecaj fašističke vlade, ujedinili pod nazivom La Dominante Genova.

Međutim, suradnja je ubrzo raskinuta. Poslije jedne katastrofalne sezone i ispadanja u niži rang natjecanja, La Dominante Genova raspala se na sastavne dijelove te je i jednima i drugima vraćeno prvotno ime.

Foto: EPA

Andrea Doria preživjela je u tada postojećem uređenju sve do ključne 1946. godine, dok je Sampierdarenese u međuvremenu prošao još neka ujedinjenja jer je talijanska vlast iz tog razdoblja poticala spajanja manjih klubova kako bi svako veće mjesto dobilo što konkurentniju ekipu. Zajedno s Corniglianeseom i Rivaroleseom tvorili su klub zvan Associazione Liguria Calcio, pritom noseći ime svoje regije.

Po završetku Drugog svjetskog rata došlo je do konačne odluke. Andrea Doria i taj zajednički klub u kojem je Sampierdarenese ipak bio najpoznatiji dio stopljen je u jedinstvenu cjelinu koja je ime dobila vrlo jednostavnom računicom: Samp(ierdarenese) + (Andrea) Doria = Sampdoria.

Kako bi istaknuli novonastalo jedinstvo, odgovorni su ljudi u novi grb ukomponirali i boje prijašnjih klubova te upravo zato nogometaši Sampdorije danas na dresu nose bijelu, plavu, crvenu i crnu boju. Plava je pripadala Andrea Doriji, dok su preostale tri obilježavale identitet Sampierdarenesea.

Te je simbole prvenstveno proslavila generacija s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Trener Vujadin Boškov poveo je Gianlucu Pagliucu, Pietra Vierchowoda, Toninha Cereza, Attilia Lombarda, Roberta Mancinija i Gianlucu Viallija do jedinog scudetta u povijesti kluba. Taj naslov talijanskog prvaka omogućio im je i veliko finale Kupa prvaka protiv Barcelone na Wembleyu, a prije toga odigrali su i dva finala Kupa pobjednika kupova i u vitrine pospremili jedan trofej.

U svakom slučaju, navijači iz Genove mogu biti zadovoljni. Zamislite da im se klub umjesto Sampdoria zove - Andreaierdarenese.