Ponekad i snovi postanu stvarnost

Kiša nas je u nedjelju ispratila iz Zadra, odakle smo krenuli za London. Sunčani London, gdje smo provele večer u mini razgledavanju. U Tampere smo sletjele u ponedjeljak, nakon čega smo uhvatile suludo skup vlak do Helsinkija. Neću niti napisati koliko je koštao, ali ću spomenuti kako je u finskim vlakovima (na dva kata) moguće koristiti wireless, pa smo se javile kolegama i ostalim prijateljima. Morale smo se pohvaliti gdje smo. :)

Foto: Martina Oštrić

Helsinki smo po prvi put ugledale u popodnevnim satima, a kako smo došle tu s drugim razlogom, koji svakako nije razgledavanje, odmah smo pošli do Hartwal Areene na utakmicu Finske i Kazahstana. U dvorani i oko nje je bilo ludilo. Nešto više od 12.000 ljudi napravilo je stvarno odličnu atmosferu, a mlaku igru iz prvog perioda domaćini su popravili, te u sljedeća dva sredili slabašne protivnike i ih poslali u niži rang.

Foto: Martina Oštrić

Domaćini su ljubazni, dragi i nasmijani. Zapravo, čak smo se zapitali jesmo li uopće u Finskoj, s obzirom na ono što smo čuli o njima (hladni, distancirani, bla bla), i ono čemu smo osobno svjedočile (povučeni i nimalo pričljivi). Iznenadio nas je prvo gospodin u Tampereu kod kojeg smo kupovali kartu za vlak, kada je otišao s radnog mista i odveo nas do perona da stignemo na pravi vlak (to je valjda uključeno u cijenu), a i nakon toga cijela press služba. Svi rade sve da nam olakšaju.

Foto: Martina Oštrić

Dok ja ovo pišem, Kanada i Bjelorusija mlate se na ledu. Tu više nema iznenađenja, pa nam je atraktivnija ona popodnevna utakmica između Slovaka i Francuza. Mi se nadamo slovačkoj pobjedi, tako da ćemo biti pristrane i navijati za njih. :)

Sve u svemu, tu smo do kraja prvenstva, i pokušat ćemo vam ga barem malo dočarati.