Matan za Sportnet: 'Liga nam je prekrcana strancima, skoro sam zaigrao u Indiji, a nadam se još jednom Alumnusu'

Deset sezona u SuperSport HMNL-u ima Ivan Matan, s Alumnusom je igrao i finale SuperSport Hrvatskog malonogometnog kupa, a ima i iskustva igranja Lige prvaka (Alumnus, Maribor). Svi pratitelji futsala već su dobro upoznati s tim imenom.

Matan je jedan od onih koji svakodnevno žive futsal, nekoć je bio i reprezentativac Bosne i Hercegovine danas je član Bjelovara, a u razgovoru za Sportnet dotaknuo se mnogih tema koji, vjerujemo, zanimaju i širu publiku.

Foto: Vedran Tolić

Zašto futsal tako brzo raste i konkretno o primanjima

Kako se futsal promijenio u posljednjih deset godina?

“Futsal se promijenio prije svega po shvaćanju klubova, ulaže se puno više i shodno tome kvaliteta je veća. Mislim da se broj treninga povećao za 70 - 80 %, a samim tim intenzitet je puno veći i klubovi sve više ulažu u marketing, što dovodi sve veći broj ljudi na tribine i pred male ekrane. Prije su klub činili par entuzijasta, gdje je glavni trener bio i sportski direktor, kondicijski trener, ekonom, vozač itd. Sada svi klubovi imaju nekoliko profesionalaca što dovodi do veće vidljivosti i jednostavno je sport u koji se lako zaljubiti. 2016. godine imali smo Nacional i Split koji su tada slovili kao profesionalni, a sada je većina klubova prve lige razina iznad toga.“

Može li se živjeti od futsala u Hrvatskoj?

“Najveća razlika je upravo u tome, primanjima. Mišljenja sam da je 2016. tek 10 % igrača moglo dobro živjeti od futsala, možda još 20 % koji su mogli konkretno zaraditi, dok su svi ostali igrali za crkavicu i morali još uz to nešto raditi ili igrati veliki nogomet. Danas je situacija potpuno drugačija, svi igrači i treneri su profesionalci u cijeloj ligi. Čak su u nekim klubovima iz 1. HMNL minimalne plaće negdje u razini prosječne hrvatske plaće, dok ponajbolji igrači u klubovima kroz par sezona mogu sebi osigurati nešto u životu. Njihove plaće usporedive su s onima koje primaju igrači srednjeg i donjeg doma SS HNL.“

Koja je razlika između ligaškog i turnirskog futsala?

“Mislim da je ogromna, a većina pratitelja nije upoznata s time. Turniri se većinom igraju ljeti na betonu, podloga je sporija, ekipe neuigranije i onda dolazi do puno više iznenađenja. Taktika nije u prvom planu i igrači sigurno nisu najmotiviraniji kao u prvenstvu. Ligaško natjecanje je puno intenzivnije, uostalom igra se puno više zbog čiste igre. I tu možemo uživati u prekrasnim potezima, ali i u puno većem intenzitetu i taktičkim zamislima. Sve više imamo i odličnih turnira, ali se ne mogu usporediti s utakmicama u ligi“, kazao je Matan koji je na posljednja tri izdanja Kutije šibica osvojio broncu i srebro.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

O SuperSport HMNL-u

Kako gledaš borbu za titulu i ostanak u SuperSport HMNL-u ove sezone?

“Liga je i dalje jako izjednačena, po najavama, prijelaznom roku i ulaganjima mislim da se osam klubova vidi u ulozi prvaka. Za Olmissum, Rijeku, Osijek, Dinamo sve osim titule je veliki neuspjeh. Square, Crnica, Novo Vrijeme i Hajduk priželjkuju biti dark horse lige i možda nemaju imperativ kao prva četiri navedena kluba, ali bi im ispadanje u četvrtfinalu bio neuspjeh. Istru i Torcidu vidim kao klubove kojima je primarni zadatak ostanak u prvoligaškom društvu.“

Foto: Vedran Tolić

Kako SHMNL kotira u odnosu na ostale europske i svjetske lige?

“Teško je usporediti lige u Južnoj Americi s našom, no ako usporedimo europske lige i našu, smatram da smo u samom vrhu. Španjolska je i dalje priča za sebe, no ostale ne bih nazvao boljima kada se uzme neki prosjek. Postoje lige poput portugalske, belgijske, ruske, kazahstanske i francuske gdje su prvaci bolji od naših, barem po rezultatima u Europi. Međutim, smatram da se naš petoplasirani klub može nositi s njihovim petoplasiranim i kada bi tako uspoređivali u samom smo vrhu. Istina, nedostaje nam jedan pravi rezultat prvaka u Ligi prvaka.“

Što misliš o dolascima stranaca u SuperSport HMNL?

“Na početku, da se razumijemo, nisam protiv stranaca, ali onih koji rade razliku na terenu. Smatram to velikim problemom jer je liga prekrcana kako igračima tako i trenerima koji to, uz dužno poštovanje, ne pokazuju na terenu. Tu bi se i dotaknuo rada u akademijama gdje vidim još prostora za napredak jer rijetko izbacujemo igrače čak i za igranje u 1. HMNL. Najbolji posao po tom pitanju radi Dinamo. Trenerski kadar nam je jako tanak, ali sigurno ima kvalitetnih ljudi koji možda i ne dobivaju pravu priliku pa nam pola lige čine stranci, što treneri što igrači. To je velik segment gdje sve skupa može napredovati, a ne da malo bolji stranac, koji košta puno više, uzima mjesto mlađim igračima.“

Foto: Vedran Tolić

“Nogomet je u Hrvatskoj bio i ostat će broj jedan. Nogometni klubovi skautiraju i uzimaju igrače u ranoj fazi razvoja iz futsala i smatram da bi futsal klubovi trebali razvijati skautske službe te uzimati one koji u kadetskom ili juniorskom stažu ne pokazuju puni potencijal za nogomet, a imaju dovoljno prostora i vremena za futsal karijeru. Uostalom, to je primjer naših reprezentativaca koji su donijeli medalju s EP, npr. Perić, Čekol“, dodao je.

Koliko Olmissum može u Ligi prvaka?

“Olmissum ima jako nezgodnu grupu, ali smatram da se u Omišu trebaju postaviti hrabro i vjerujem u njihov prolazak. Pokazali su svojim igrama u Europi da mogu parirati svima. Nadam se da je ovo godina iskoraka. Bitno je proći skupinu koja je teška, a onda malo sreće u ždrijebu i novi sustav natjecanja daju nam nadu da možemo očekivati iskorak.“

Mogao je igrati protiv Ronaldinha i vrlo lako u Italiji

Jesi li imao ponuda izvana i ako jesi zašto si ostao u Hrvatskoj?

“Igrao sam dva puta po polusezoni u Sloveniji (Maribor i Meteorplast). Postojale su ponude iz talijanske prve i druge lige, mađarske... Bio sam blizu odlaska u talijansku prvu ligu, radilo se o klubu koji je tada ušao u najjači rang. Kako sam cijeli život gradio i sveučilišnu/poslovnu karijeru, a financijska ponuda je bila na granici onoga što bi me zadovoljilo, ipak se nisam odlučio za taj korak.“

“Postojala je ponuda za odlazak na turnir koji je trajao mjesec dana u Indiji. Na turniru bi nastupali futsal igrači i zvijezde s velikog nogometa (Ronaldinho, Scholes, Giggs). Moj prijatelj i suigrač iz reprezentacije Tomislav Bevanda i ja potpisali smo i predugovore. Međutim azijska nogometna organizacija promijenila je termin i sve se izjalovilo. To je bila ponuda gdje se za jedan turnir od mjesec dana može zaraditi godišnja plaća.“

Foto: Kutija šibica

Igrao si i ti veliki nogomet, što je prevagnulo da se posvetiš futsalu?

“Livno je moj grad gdje sam odrastao i izgradio se kao čovjek i sportaš. Nažalost, nogomet je u to vrijeme (kadetski staž) bio na niskim granama i za razvoj karijere je trebalo ići od doma što nije bila opcija ni za mene ni za roditelje. Livno je futsal grad, općenito smatram da je futsal sport manjih sredina. Nije bilo puno dvojbe i posvetio sam se samo futsalu. Ubrzo je došao poziv reprezentacije BiH, poziv Miće Martića da se priključim Uspinjači i uz sve to mogao sam se kvalitetno školovati. Ponekad razmišljam što bi bilo kad bi bilo, ali baš u to vrijeme futsal je krenuo naprijed, istina malim koracima, ali evo došli smo do toga da su futsal igrači prepoznatljivi bilo gdje.“

'Nadam se još jednom Alumnusu, a brat Ante je bolji igrač'

Projekt Alumnus, kako je krenuo pad?

“Alumnus je moj klub, upravo ono što mu i ime govori. Većina nas pratila je tu dualnu karijeru, dosta toga dali smo i igranjem za Sveučilišnu reprezentaciju Hrvatske i Zagreba. Klub se zasnivao na fanatizmu i prijateljstvu. Jakov Ungarov proizveo je nekolicinu prvoligaških igrača i reprezentativaca uz uvijek najmanji proračun u ligi. Nažalost, nikako se nije moglo doći do generalnog sponzora koji će podržati tu priču, kao što imamo sada u većini klubova. Jednostavno je došlo do ruba, dalje se nije moglo. Nadam se opet jednom 'Alumnusu' koji je sigurno potreban hrvatskoj futsal sceni.“

Foto: Vedran Tolić

Za kraj pitanje - koji je bolji od braće Matan?

“Obitelj Matan dala je puno imena, hvala Bogu... Od Ivice Matana koji je branio u prvoj jugoslavenskoj ligi, našeg oca Bore te Miroslava Matana koji su bili prvaci Jugoslavije i treći u Europi. Slaven Matan branio je za U-21 reprezentaciju Švicarske koja je pobijedila Italiju, generacija prvaka svijeta iz 2006. Njegov brat Goran, koji sada ima svoju modnu kuću igrao je isto prvu švicarsku ligu. Slavenov sin Marino je jedna od najvećih nada u Švicarskoj, ali od svih smatram da je moj brat Ante najtalentiraniji. Nažalost, mononukleoza je došla kada je bio na vrhuncu. Mislim da je jedan od najkompletnijih futsal igrača, svi ga gledaju kao napadački orijentiranog, a po meni je bolji obrambeno. Uz sva ta imena ja sam sigurno najmanje talentiran, ali uz svoj inat i rad postigao sam nešto. Ante je bolji, ali najbolje od sebe pokazuje dok je uz mene“, zaključio je Ivan Matan.