Vranješov brat i Jose Mari pjevali u noćnom klubu

Danas ćemo znati kamo ćemo sutra - u Bratislavu na finale ili na utakmicu za treće mjesto (igrati, naravno, ne gledati), ili ćemo kući. Dobro, postoji još i mogućnost da se borimo za peto mjesto i tako osiguramo put na Olimpijadu, no to ovisi o Englezima i njihovoj utakmici protiv Slovaka.

Dobivamo puno mailova podrške i to nam dosta znači. Sve prenosim igračima, svi šalju pozdrave i zahvaljuju. Nekima sam stigao i odgovoriti. Pozdravljam Marinu iz Vipneta, Matiju i sve njegove, konobarsku ekipu u Figaru, Damira iz Frankfurta, ma - svima veliki pozdrav...

Javio se i Dubravko Šimenc! Kaže da nam želi da prođemo dalje, na Olimpijadu, da tamo možemo krenuti "u lov na medalje". I na bilo što drugo, štogod Dudo poželi!

Jučer smo konačno nekud otišli iz hotela. Organiziran je piknik na mjestu koje se zove "Crvene stijene", ili tako nekako. To su organzirali naši domaćini Slovaci, bilo je zbilja fino. Gledali smo neku predstavu, pa dresuru divljih orlova.

Jučer je Jose Mari iz španjolske reprezentacije imao svoj "show" u klubu hotela. Primio se mikrofona i "opalio" po nekim španjolskim pjesmama. Kasnije mu se, navodno, pridružio i Vranješov brat, koji je isto ovdje s nama. Ne vjerujem da je on pjevao španjolske, ali izgleda da su se dobro zabavljali. I "maser" Beli je bio u formi. Mi smo morali otići, imamo izlaz samo do ponoći, no nije to ništa strašno za nas.

“Sanja, sretan ti rođendan!” (Snimio: Dražen Patarčić)

Mislim da priče o tome koliko je potrebno odricanja da bi se uspjelo u nogometu nisu baš u potpunosti točne. Istina, mi ne možemo ostajati do jutra vani, pogotovo vikendom kada se igraju utakmice, moramo živjeti određenim sportskim životom. Ali, ne osjećamo kao da išta propuštamo. Pa čak i ako je riječ o feštama, tulumima, provodima i izlascima, ne osjećamo se uskraćeni - jer nije točno da živimo asketski, a isto tako imam dovoljno vremena da sve to i nadoknadimo, preko ljeta, ili u bilo koje vrijeme kada nemamo većih obveza. Pa ionako tako žive i svi ljudi. A ovaj poziv kojim se bavimo sigurno donosi i neka zadovoljstva i pogodnosti baš u tom pogledu.

Puno me pitate o mojem odlasku iz Dinama, mnogi me nagovarate da ostanem. Točno je da nigdje ne može biti kao u Dinamu, ali prilike koje mi se nude bilo bi šteta ne iskoristiti. Još uvijek se ne zna ništa konkretno. Postoje i dalje one ponude iz Njemačke, no sad su zagrizli i Deportivo, Milan, Monaco... Što se mene tiče, zadovoljava me ponuda Monaca i možda bih najradije u taj klub. Bitno je spojiti profesionalizam s dobrom atmosferom i osjećajem, a čini mi se da je Monte Carlo baš grad po mojoj mjeri. Osim toga, nije daleko od Zagreba, bitno je biti i blizu doma...

Za kraj sam ostavio poseban pozdrav i rođendanske čestitke Sanji, djevojci iz ekipe Sport Neta, koja nije ovdje, vjerojatno negdje slavi svoj rođendan u Varaždinu. Njezinom dečku Goranu, vašem novinaru, dao sam dres kao poklon za nju. Sad će ga vjerojatno on nositi dok se ne vrati doma, ali majica je za nju! Da je ne bi on prisvojio...

Pozdrav svima, sad imamo popodnevni odmor, a nakon toga ubrzo u Trenčin. Navijajte za nas, budite uz nas, mi ćemo dati maksimum. Ako prođemo, trebali bi ovamo doći Miladin i Deranja, tako su bar obećali. Bilo bi mi drago vidjeti i nekog iz Dinama...