"Ne želim komentirati dugove"

"Fokusiran sam na svoj posao i to je jedino što mogu raditi", kazao je Velimir Perasović o financijskim mukama Cibone koje se odražavaju i na prvu momčad: "Kada odlučim da više ne mogu dalje, onda ću otići, ali do tada nema alibija ili zanovijetanja jer sam ja taj koji pristaje raditi pod ovim uvjetima, nitko me ne tjera da radim ukoliko ne želim. Ne namjeravam to uopće komentirati, dok god mislim da možemo gurati davat ću sve od sebe i maksimalno se truditi pružiti najbolje što znam."

"Dok sam tu i maksimalno usmjeren na posao, ova priča mi ne predstavlja problem, a isto govorim i igračima. Svi mogu otići, imaju na to pravo, ali dok su tu trebaju raditi maksimalno koncentrirano, a oko toga u ovom trenutku zaista nema problema. Hoće li ih biti u idućih nekoliko tjedana ili za mjesec dana, ne mogu znati niti želim prognozirati - na meni i igračima je da radimo, a sve drugo je van moje domene i mogućnosti da nešto napravim."

Na Perasu i momčadi je drugi dio posla, biti pravi na parketu i omogućiti da se i na Ciboni događa, nazovimo je tako, hokejska atmosfera na tribinama. U teškom porazu od Montepaschija dominirali su zvižduci, što trener Cibosa, iako priznaje da navijači imaju pravo i na to, ne razumije u potpunosti.

"Mislim da navijači uvijek imaju pravo, zbog njih igramo" i "Naša publika je takva kakva je, za mene je najbolja na svijetu jer je naša", kazao je Peras prije nego se okrenuo prema stvarima koje su ga zasmetale: "Mislim da zaslužujemo kredit jer smo stvarno mlada momčad, svi su tražili i stalno potencirali pitanje: 'Gdje su mladi?', a sada imamo mlade momke, dvojicu od 19 godina koji igraju dovoljno, jednog od 20 godina, nekoliko od 22 i 24 godine."

"Moji igrači i ja možemo samo pokušati da navijače prisilimo na drugačije ponašanje, da s našim radom i odnosom shvate da se ništa ne događa preko noći i da će ova momčad za nekoliko mjeseci izgledati drugačije. Potpuno sam siguran da se neće događati trenuci kao protiv Siene", nastavio je Cibonin trener.

"Na početku sezone sam već kazao da će biti utakmica u kojima nećemo znati na koji koš napadamo, da će se dogoditi blackout i crne minute, nažalost, jedna takva nam se već dogodila, ali to je sasvim normalno za dečke koji prvi puta igraju u takvoj konkurenciji. Možda bi prema tome trebalo biti malo više senzibiliteta, siguran sam da nam je protiv Montepaschija u onom trenutku kada smo u trećoj četvrtini po parketu počeli šetati kao kokoši bez glave bila neophodna podrška publike, možda se onda ne bi dogodio takav krah. Mladom igraču je u takvom trenutku, kada ništa ne ide, jako važno čuti pljesak i kada napravi pogrešku."