Tedeschi u Ljubljani neće imati smetnju poput Cibone, a Cedevita Junior ne smije startati u najvišem rangu

Hrvatska košarka izgubila je jednog predstavnika u ABA ligi, izgubila je jedan klub čiji je gazda na legitiman način odlučio kako ovdje više ne želi biti, točnije ne isplati mu se. Nemojmo se zavaravati, nema to veze s ljubavi prema košarci, stvar je isključivo u novcu i onom osjećaju da si voljen, prihvaćen i iza sebe imaš golemu podršku zaljubljenika.

Emil Tedeschi to u Zagrebu nije mogao imati i to nije dobio. Jednostavno je, a to se znalo od prvog dana. Možeš imati milijune i milijarde, ali ljubav, tradiciju i navijače ne možeš kupiti. Možeš slagati momčad s ne znam kakvim igračima, ali s navijačke strane, na tuđem si teritoriju. U Zagrebu vlada Cibona, koliko god jadna i u gabuli bila, uvijek bi imala i imat će navijače na svojoj strani. Cibona je institucija ma kako god sada izgledala.

Cibonine navijače, dakle veliku većinu Zagrepčana, mogao je dobiti isključivo ulaskom u Cibonu i da se napravilo nešto slično što se napravilo s Olimpijom. Na tom tragu nešto se radilo, ali dosta se kompliciralo i nije bilo neke volje da se to i ostvari, prvenstveno s Cibonine strane.

Kakav je status Cedevite u gradu, a kakav Cibone, najbolje se vidjelo u međusobnim dvobojima u finalnim serijama prvenstva Hrvatske. Nikog to nije začudilo jer to je jednostavno tako. Ne može se sada neka BC Sangria osnovati na statusu nekog španjolskog Hiron Botinca, ulupati milijune, doći u neku Vitoriju i očekivati da će jednostavno splasnuti ljubav i interes prema Baskoniji i svi odjednonm navijati za Sangriju.

Dapače, ako si bolji, a Cedevita je godinama bolja od Cibone, kod navijača se stvara otpor, rivalstvo, žele skinuti gradskog rivala i to su im najvažnije utakmice. Da bi Cedevita stvorila svoju vjernu navijačku bazu, trebalo je proći još puno godina, doći nova generacija zaljubljenika u košarku.

Ljubav prema klubu, tradicija, podrška, to se ne može stvoriti preko noći ili kupiti. U Cedeviti su se nadali da će proces ići brže, da će dobiti podršku Zagrepčana, ali ne ide to tako lako. Od početka je Cedevita bila na tuđem teritoriju.

Jednostavno, klub se nije uspio izboriti za naklonost osim kod vrlo malog broja svojih simpatizera koji su na ovaj ili onaj način vezani uz Atlantic Grupu. U Zagrebu je bio doslovno usamljeni subjekt, skupa igračka Emila Tedeschija. Sada je pospremio tu svoju igračku u fascikl i odnio ju je u Ljubljanu.

Iz zagrebačkog iskustva nešto je naučio. Ovaj put nije se došao boriti s Olimpijom na njenom teritorij nego je jednostavno asimilirao Olimpiju, i spojio se s njom, s klubom koji je u problemima što je Cedevita iskoristila. Reklo bi se win-win situacija, kreće ispočetka na drugoj lokaciji, napravio je nešto što se dosad u europskoj košarci nije zabilježilo.

U Ljubljani sada konkurenta nema i lakše će se izboriti za naklonost navijača. Otpora će biti, uvijek ima otpora prema nečem novom, posebno kada se dogode ovakve ekstremne stvari, pa čak niti reakcija dobrog dijela navijača u Sloveniji već sada nije dobra i obećavajuća, ali u Ljubljani neće biti druge Cibone, neće biti suparničkih navijača, velike tradicije i kluba kojeg možeš voljeti. S vremenom će i taj otpor splasnuti, doći će jaka imena, doći će možda i Euroliga i sve će se zaboraviti. U Zagreb je doveo i Euroligu, ali podršku nikada nije imao kakvu je htio.

Što sve to znači za hrvatsku košarku? U Zagrebu se osniva takozvana Cedevita Junior, postojat će kao škola košarke, neka vrsta razvojne momčadi i pritom nastupati u hrvatskim ligama. Tedeschijeva želja je da novoosnovani klub odmah krene u HT Premijer ligi. To se ne smije dogoditi i to bi bio opasan presedan, odnosno podilaženje na ružnoj razini. Cedevita Junior nije KK Cedevita, Cedevita Junior bit će novoosnovani klub i jedino je ispravno da se s njim postupi jednako kao što bi se postupilo s KK Lekenik kada bi se sutra osnovao.

Tedeschi traži razumijevanje i da Cedevita Junior krene iz najvišeg ranga. I to nakon što je iz Hrvatske prebacio jednog člana ABA lige i donio jednog Sloveniji. Ne, to ne bi bilo u redu i tu bi morao biti kraj priče. U protivnom bi svatko mogao organizirati košarkaški klub i birati iz kojeg bi ranga kretao na osnovu razumijevanja.

Pomalo je nevjerojatno da i u Savezu još nemaju izgrađen stav po pitanju toga i kao moraju proučiti što i kako će postupiti i po tom pitanju. Jednostavno je, Cedevita Junior mora imati status kao i svi ostali. Nevjerojatno je da visoki dužnosnik Saveza izjavi da se ne treba uvijek držati pravilnika i propisa ako je to u interesu hrvatske košarke. Pa evo ako sutra Zadar ili Cibona odluče imati juniorske momčadi u ligi i zatraže nastup u najvišem rangu, ako se to dopusti Cedeviti Junior, morat će se i njima. Hipotetski. Jer ne treba se baš uvijek držati pravilnika i propisa. E pa treba.

Cedevita je na Velesajmu napravila krasan kamp i bilo je za očekivati da će u nekom smislu ostati ovdje. Ostat će upravo preko te Cedevite Junior, a vrijeme će pokazati što će ona donijeti. Dosad Cedevitina škola košarke nije izbacila neke bitnije igrače za hrvatsku reprezentacije, Musa i Nurkić su prošli kroz nju, ali to su BiH reprezentativci, sada je biser te škole Radović koji je slovenski reprezentativac, a s onim najtalentiranijim Hrvatima nerijetko se opskrbljivala u Ciboni (Arapović, Mazalin, Buljević...). Vrijeme će pokazati hoće li se nešto promijeniti i u tom smislu.

Opipljiv gubitak za hrvatsku košarku je taj gubitak jednog mjesta u ABA ligi. Hrvatska je sada ostala samo na Ciboni i Zadru, Cedevita više nije hrvatski klub, sada je to u potpunosti slovenski klub sa slovenskom adresom. Kako nacionalni koeficijenti ništa ne vrijede, Hrvatska se tu, kako stvari stoje, ne može izboriti za povratak jednog mjesta, osim preko ABA 2 lige. I tu ima samo jednog predstavnika pa je tako s četiri predstavnika u dva ABA natjecanja pala na tri.

Tedeschi je ambiciozan, oduvijek je to poznato, pa ako je već vidio da u Zagrebu jednostavno ne ide i da nema takvu podršku, mogao je kao izazov prihvatiti odlazak u jedan Varaždin. Varaždin ima sve uvjete pa čak i dvoranu u kojoj možeš igrati Euroligu. Mogao je u Varaždinu stvoriti hrvatski Brose, dobiti navijačku bazu i krenuti ispočetka s nečim što bi bilo samo njegovo. Ovako, povukao je potez koji se čini sličan onom Durantovom kada je prelazio iz Thundera u Warriorse.

U konačnici, nitko mu nema što reći. Jednostavno, to što je napravio je legitimno u potpunosti. Cedevita je njegov klub i s njim može raditi što god želi. Povukao je ovaj potez, "postao je Slovenac" i sve što mu se može reći je - sretno.