Zadar jedan, Srbi pet

Regionalno košarkaško natjecanje obuhvaća najbolje košarkaške klubove iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, a od rujna 2006. godine nosi ime svog glavnog sponzora - NLB liga. U prve dvije sezone naslov je pripao slovenskom i hrvatskom predstavniku, a tada počinje borba za prevlast srpskih ekipa, koje ne samo da osvajaju prva mjesta, nego do njih dolaze u međusobnih finalnim, a često i polufinalnim okršajima.

Premijerni Final Four održan je u proljeće 2002. godine u ljubljanskoj dvorani Tivoli. Bio je to velik događaj za slovensku košarku, jer je domaćin Union Olimpija u polufinalu bila bolja od sunarodnjaka iz Laškog, dok je Krka iz Novog Mesta tijesno pobijedila zagrebačku Cibonu. Slovensko finale pripalo je Olimpiji, koja je Krku nadvisila rezultatom 73:59 i podignula prvi regionalni trofej. Međutim, treba spomenuti da se srpski klubovi te sezone nisu natjecali.

Tivoli je završni turnir četvorice ugostio i naredne godine, a polufinalno je društvo bilo šaroliko. Plasman u polufinale uspjela je ponoviti tek Union Olimpija, ali im se na putu prema novome finalu ispriječio gost na ovim prostorima, vrlo jaki Maccabi iz Tel Aviva, s Nikolom Vujčićem u svojim redovima. Hrvatsku je umjesto Cibone ovoga puta predstavljao Zadar, koji se za finale izborio u neizvjesnoj završnici protiv srpskog debitanta, Crvene zvezde (78:77) . Naslova su se domogli na krilima Marka Popovića, Damira Tvrdića, Marka Šamanića i Hrvoja Perinčića, svladavši Izraelce u novom uzbudljivom susretu (91:88).

Cibona je 2004. godine u Zagrebu došla nadomak naslovu, ali je za jedan poen (71:70) s(p)retniji bio Reflex, odnosno današnji FMP iz Železnika. U dvorani Dražena Petrovića za treću su se titulu borili i Crvena zvezda - koja je ponovno ispala u poluzavršnici, upravo od Reflexa - te po treći puta zaredom slovenska Union Olimpija, koja u polufinalnom ogledu protiv Vukova nije imala mnogo šanse (97:81). Nastup Zagrepčana u finalnom dvoboju bio je ujedno i posljednji nastup nekog kluba izvan Srbije u utakmicama za prvo mjesto.

Sljedeće se godine promijenio format natjecanja, te je završni turnir proširen na osam momčadi, koje su četvrtog pobjednika iznjedrile u beogradskoj Hali Pionir. U konkurenciji Partizana, Crvene Zvezde, Union Olimpije, Reflexa, Cibone, Zadra i Bosne ulogu favorita opravdao je Hemofarm iz Vršca, koji je nakon prvog dijela sezone imao najbolji omjer pobjeda i poraza. Zagrepčane je u četvrtfinalu porazila Crvena zvezda (73:71), a Zadrane Partizan (99:72), koji se protiv svojih vječnih rivala izborio za konačni obračun s Hemofarmom. Međutim, momčad iz Vršca s konačnih je 89:76 osvojila svoj prvi trofej u povijesti.

Osam najboljih momčadi 2006. godine odmjerilo je snage u Sarajevu, u dvorani Mirza Delibašić. Partizan, Crvena zvezda, Hemofarm i FMP režirali su reprizu svega viđenog u Beogradu plasiravši se u polufinale, pri čemu je Partizan drugu uzastopnu godinu poražen u finalu. U Sarajevu ih je minimalno svladao FMP (73:72) i tako postao prva momčad s dva naslova. Cibona je ponovno pokleknula u četvrtfinalu, izgubivši u produžetku od Hemofarma, dok je Zadar opet morao stisnuti ruku košarkašima Partizana.

No, Partizan je sve finalne frustracije naplatio u iduće dvije godine. Prvo je u jedinom finalu koje se igralo na dvije dobivene utakmice uzvratio FMP-u (85:83 i 94:82), a zatim je pri povratku Final Four turnira u Ljubljanu poravnao račune i s Hemofarmom, odigravši sjajnu obranu i ubilježivši sigurnu pobjedu 69:51. Na njihovom su se putu prema finalu našli Zadar, koji Hemofarmu nije uspio pružiti čvršći otpor, te Union Olimpija, koja je zamalo iznenadila Beograđane.

S obzirom na trenutačne odnose snaga, bilo bi veliko iznenađenje ne plasira li se Partizan u peto uzastopno finale, dok će Cibona protiv Hemofarma u Areni braniti čast ostatka lige.