Povećalo, kraljevstvo za povećalo

O prvom mjestu Španjolaca nema puno dvojbi, no iza njihovih leđa razlike su mikroskopske i treba ih tražiti pod povećalom. Srbiji u korist ide rezultat, Slovencima brojne olakotne okolnosti, a Grcima i Turcima ne treba zaboraviti sve dobro što su odigrali u ranijim fazama natjecanja. U eventualnim novim međusobnim ogledima svatko bi mogao dobiti svakoga.

Od petog mjesta daleko nisu bili ni Francuzi, pa čak ni Hrvati, koji su naposljetku svoju vrijednost pretočili u ostvarenje minimalnog cilja, plasman na nadolazeće svjetsko prvenstvo. U nedjelju još svi stignu napredovati ili nazadovati.

1. Španjolska (1.)

"Španjolska je vrlo vjerojatno najbolja momčad kontinenta", rekao je poslije prvog polufinalnog ogleda grčki reprezentativac Ioannis Kalampokis i tu se zapravo nema što dodati. Premda je izgledno da će se nakon finala fraza "vrlo vjerojatno" moći zamijeniti izrazom "sigurno". Izabranici Sergia Scariola protiv Grčke su odigrali napadački raznoliko, a u obrani su pokazali sasvim dovoljno da im umorni protivnik ne bude ozbiljna prijetnja. Jednostavan recept za borbu za zlato.

2. Slovenija (3.)

Neka finalisti iz Srbije ne zamjere, ali Sloveniji se mora odati priznanje - ne samo na uloženom trudu i igrama tijekom cijelog turnira (osim možda tog nesretnog četvrtfinala), nego i na polufinalnoj predstavi. Imali su samo 24 sata odmora nakon napetog dvoboja s našima, zaigrali su bez ozlijeđenih Smodiša, Klobučara i Dragiča, Jaka Lakovič je ubacio jednu jedinu loptu iz igre, a ključne su trenutke odigrali bez ponajboljeg igrača prvenstva Erazema Lorbeka. Uz sve to odvukli su Srbiju u produžetak i da nije bilo (opet) nevjerojatnog Miloša Teodosića mogli su biti čak i u finalu.

3. Srbija (5.)

Dušan Ivković napravio je sjajan posao. Bez najrazvikanijih zvijezda složio je ekipu - naglasak na ekipu - koja se ne boji nikoga i koja nikome ne priznaje da je bolja dok to ne dokaže na terenu. Srpski mladići imaju golem potencijal, a mentalnu su zrelost u Poljskoj dokazali u više navrata, pri čemu je polufinalno slavlje nad Slovenijom samo šlag na tortu. Uz vođu u liku Nenada Krstića istaknuo se subotnji junak Miloš Teodosić, a završni će im ogled biti zaslužena nagrada za sav trud. U njega ulaze bez pritiska, spremni na - sve.

4. Grčka (2.)

Grčka se, što je nakon impresivnih uvodnih partija šteta, ispuhala. Okršaj s turskim susjedima onemogućio ih je da pruže dostojniji otpor svjetskim prvacima, iako su u prvoj četvrtini pokazali da se u fizički manje zahtjevnoj igri mogu nositi i s njima. Imali su ideja, povukli su Bourousis i Spanoulis koliko ide, ali nije išlo daleko. Kada su kola u nastavku krenula nizbrdo, sustav se raspao i tu je bio kraj priče. Možda su trebali bolje tempirati formu.

5. Turska (4.)

Možda nije pravedno ostaviti Turke ispred Francuza jer je Colletova družina u subotu propisno isprašila onu Tanjevićevu, no slično kao i kod Grka, Turci su igrali koliko mogu. Dok su imali snage parirati ionako zastrašujućim Francuza po pitanju tjelesne spreme, bili su uvjerljivo bolja momčad na parketu. Osim toga, Turskoj plasman između petog i osmog mjesta ne znači puno jer su kao domaćini već izborili nastup na Svjetskom prvenstvu i u mislima su vjerojatno već krenuli kućama. Usput budi rečeno, igrali su bez Ilyasove i Arslana.