Desetkovani Grci u lovu na London

Grčka

Grčka je reprezentacija koja se već tradicionalno uvrštava u najuže kandidate za medalju bez obzira o kojem natjecanju se radi. Tako je to i ovog puta, ali realno gledajući , više zbog održavanja te tradicije nego objektivne snage momčadi. Krivac za to je poduži spisak ozlijeđenih igrača, i to uglavnom onih koji su proteklih godina nosili igru Grka. Vassilis Spanoulis, Dimitris Diamantidis, Theodoros Papaloukas, Kostas Tsartsaris i Loukas Mavrokefalidis zbog ozljeda propuštaju turnir u Litvi, a radi se o igračima koji bi mogli igrati u prvoj petorci bilo koje momčadi u Europi. Kada im još pridodamo Sofoklisa Schortsanitisa koji je iz reprezentacije otišao zbog, kako kaže, osobnih razloga, jasno je kako izborniku Eliasu Zourosu nije nimalo lako.

No, ako ništa drugo, odlična je to prilika za postupno pomlađivanje reprezentacije i početak smjene generacija koja bi ionako uskoro postala neminovnost. To ne bi smio biti veliki problem Grcima jer njihovi mlađi uzrasti ostvaruju dobre rezultate i izbacuju nove bisere, a neke poput Sloukasa, Papanikolaoua i Koufosa imat ćemo priliku upoznati na Eurobasketu.

Spoj mladosti i iskustva u grčkim redovima dosta dobro je funkcionirao tijekom priprema, a najbolje tijekom turnira u Bambergu gdje su uvjerljivo svladali Tursku, njemačku i Belgiju. Dobru atmosferu u momčadi nije pokvario poraz od Talijana nakon produžetka u posljednjem pripremnom susretu odigranom u Ateni.

Ambicije

Cilj koji su si u grčkom taboru postavili prije svih tih silnih ozljeda bio je direktan plasman na Olimpijske igre, što je podrazumijevalo ulazak u finale. Iako bi logično bilo spustiti letvicu očekivanja zbog nastalih okolnosti, Grci to ne čine.

"Znam kako će ljudima to čudno zvučati, ali mi znamo za što smo sposobni i ne osvrćemo se na komentare sa strane. Sigurno nismo tu došli kako bismo ubili vrijeme i kako bismo mogli pričati da smo nastupili na Eurobasketu", izjavio je uoči polaska u Litvu kapetan reprezentacije Antonis Fotsis. Sigurno je kako se nitko u Grčkoj neće previše žaliti ni pozicijom među prvih šest momčadi koja vodi u dodatne kvalifikacije za London, no objektivno bit će jako teško ovoj reprezentaciji ostvariti taj uspjeh.

Izbornik

Ilias Zouros ove je godine zasjeo na užarenu grčku klupu i odmah dobio težak zadatak da s desetkovanom Grčkom izbori Olimpijske igre u Londonu. Radi se o treneru koji je 2000. godine zakoračio u trenerske vode preuzevši Olympiakos, a poslije je prošao Sagesse Beirut, Peristeri, Aris, Paris-Levallois i Panellinios. S potonjim klubom ostvario je odlične rezultate i 2010. proglašen je trenerom godine u Eurokupu. Sada je preuzeo Žalgiris, pa će tako naredne sezone biti trener našem Marku Popoviću.

Zvijezde momčadi

U nedostatku najvećih grčkih zvijezda, najveći teret pada na pleća rutinera Antonisa Fotsisa i Nikolaosa Zisisa. 30-godišnji centar Panathinaikosa i kapetan grčke izabrane vrste standardni je član reprezentacije još od 2001. godine, a još uvijek ima što za reći na velikoj sceni. Na pripremnim utakmicama jasno se vidjelo koliko njegov doprinos znači ovoj mladoj momčadi, a sigurno će tako biti i u Litvi. Ništa manje važna nije ni uloga 28-godišnjeg razigravača Montepaschi Siene, koji će sigurno biti na parketu kad se budu odlučivale utakmice. Posljednji pripremni susret protiv Italije, kada je u posljednjoj sekundi prvog produžetka zabio za izjednačenje i novi produžetak, pokazao je tko je lider momčadi i tko će uzimati u ruke ključne lopte.

Treba reći kako se u grčkoj javnosti puno očekuje od mladog naturaliziranog Amerikanca Nicka Calathesa, koji bi trebao rasteretiti Zisisa na poziciji braniča. Njegov najveći problem je što je propustio najveći dio priprema zbog ozljede i još hvata pravu formu. Od nadolazećih grčkih zvijezda svakako treba obratiti pozornost na 21-godišnjeg centra Kostasa Koufosa, koji je pružio nekoliko izvrsnih partija u pripremnom dijelu.

Najveća snaga/najveći nedostatak

Bez obzira što su kroz grčku nacionalnu selekciju prošle neke od najvećih zvijezda europske košarke, njihov najveći adut uvijek je bila momčadska igra. Naravno da je tako i sad kad su silom prilika ostali bez najjačih individualaca, što će im znatno olakšati situaciju u njihovom nadomještavanju. Ta momčadska igra prije svega se osjeti kroz angažman u obrani, bilo da se radi o agresivnoj varijanti "čovjek na čovjeka", bilo da se radi o zoni ili zonskom presingu. Grčka napadački nije tako jaka kao obrambeno, ali s iskusnim Zisisom u stanju su mijenjati ritam napada prema potrebi, što je velika prednost. Ipak, nedostatak individualne kvalitete jednog Spanoulisa, Papaloukasa ili Diamantidisa, pogotovo u trenucima kad ne bude sve išlo po planu Zourosa, sigurno će se morati osjetiti na ovako izjednačenom prvenstvu.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketu

Iako grčka priča na Europskim prvenstvima počinje još davne 1949. kada su osvojili brončanu medalju, Grčka se na kartu svjetskih košarkaških velesila upisuje tek 1987. kada predvođena Nikosom Galisom na svom parketu osvaja zlatnu medalju. Dvije godine kasnije osvajaju srebro u Zagrebu nakon što ih je u finalu deklasirala prejaka Jugoslavija. od 1993. pa do 1997. Grci su triput osvajali četvrto mjesto, a od toga dva puta na putu prema medalji ispriječila im se Hrvatska. Za prvu sljedeću medalju trebali su čekati 2005., kada u Srbiji i Crnoj Gori osvajaju zlato predvođeni Papaloukasom, Zisisom i Diamantidisom. Ista generacija u Španjolskoj je četvrta, a na posljednjem Eurobasketu u Poljskoj osvaja brončano odličje.

Dosadašnje utakmice protiv Hrvatske

Od svih protivnika iz skupine C, naša reprezentacija se uvjerljivo najčešće susretala baš s Grčkom. '90. godina su Grci bile naše redovne "mušterije" - susretali smo se pet puta u službenim utakmicama i svih pet puta smo slavili. Prvi dvoboj odigran je na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Atlanti 1992. godine i tamo su Grci stradali sa 102:63. Na Europskom prvenstvu 1993. u Münchenu snage smo odmjerili u utakmici za treće mjesto, a Rađa, Perasović, Komazec i društvo Grke su ponizili rezultatom 99:59. Godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu u Torontu susreli smo se čak dva puta i oba puta uvjerljivo slavili (25 i 18 razlike). Grcima u borbi za brončano odličje 1995. nije pomogla ni užarena atmosfera u atenskoj dvorani, iako im je to bio najpristojniji poraz od nas do tada - 73:68.

To je ujedno bila i posljednja pobjeda naše reprezentacije u međusobnim ogledima, jer su s novim desetljećem stigli i novi običaji. U Švedskoj 2003. poraženi smo u posljednjim sekundama 77:76, u Madridu 2007. također s tijesnim 81:78, a prije dvije godine u Poznanu sa 76:68.

Dvoboj 5. rujna u Alytusu bit će prvi okršaj ove dvije reprezentacije u ovom desetljeću, a mi se nadamo novoj promjeni pobjedničkih navika...