Španjolci jasni favoriti, ali rivali su brojni

Naslov europskog prvaka, osvojen u Poljskoj prije dvije godine, brani reprezentacija Španjolske, ali ovaj put s još više iskustva i pojačana novim članom, Sergeom Ibakom. Može li im se stati na put, teško je reći, međutim, ono što je sigurno jest da je ovo daleko najizjednačenije prvenstvo ikada. Realno, desetak reprezentacija ima šanse za medalju, a ukoliko to još malo "prosijemo" dobit ćemo Srbiju, Litvu, Francusku i Tursku kao najizglednije kandidate za "srebro".

Ono što će pobuditi najviše rasprava i "čupanja kose" jest pozicija broj osam koju drži naša izabrana vrsta, ali, mišljenja sam, kako za promjenu trebamo biti pozitivni i dati priliku igračima izbornika Josipa Vrankovića da pokažu koliko vrijede. Vremena za možebitnu negativnu kritiku ionako će biti na pretek, ali prerano je već sada krenuti s negativnostima i podcjenjivanjem i ono malo dobroga što imamo.

Reprezentacije koje su ostale van ovog premijernog "Top 8" izdanja, poput Slovenije, Italije i Grčke, već u narednom kolu imaju svoj šansu da uskoče na ljestvicu. Ipak, dužan sam objasniti što to nisam "lajkao" kod spomenute trojke, a recimo jesam kod primjerice Njemačke i Rusije. Talijani istina imaju tri NBA imena, ali sva tri su enormni gutači lopti i pitanje je kako će svi zadovoljiti svoje apetite. Grci pak imaju potpuno redizajniranu momčad i nisu me uvjerili da mogu daleko, a Slovenci su imali i jačih rostera pa nisu ništa napravili, iako, Božo Maljković je košarkaški Houdini i svašta se da očekivati.

Realniju sliku dobit ćemo nakon prvih odigranih utakmica, a do tada stanje je sljedeće... Svaki rezultat osim zlata, za momčad koja vrvi talentom i iskustvom te koja u rosteru ima igračke veličine poput braće Gasol, Ibake, Rubija, Navarra i ostale jednako dobre sedmorice, bit će tretiran kao neuspjeh. Stoga ne bih poželio biti u koži Sergija Scariola, unatoč činjenici kako je Španjolska kompletna i moćna, jer najteže je osvojiti "već osvojeno" i nitko vam na kraju neće reći "bravo" ukoliko isto i napravite. Razlog za povjerenje ovoj reprezentaciji je vrlo jednostavan, a to je Dušan Ivković. Prekaljeni srpski strateg zna kakvo voditi ekipu u turnirskom dijelu natjecanja, a to je oružje puno jače i od činjenice da u sastavu ima zvijezde poput Teodosića, Mačvana, Savanovića i ostalih. Jedna su od bolje izbalansiranih reprezentacija na prvenstvu, ali i jedna od najkonstantnijih. Srbi su uvijek formu dizali kako je prvenstvo odmicalo pa se nemojte začuditi ako bude početnih "kašljucanja". Razlog zbog kojeg sam Litavce svrstao na treće mjesto više je plod domaćeg parketa, nego što sam uvjeren kako zaista imaju snagu za sam vrh. Ono što ne ulijeva povjerenje je vanjska linija koja nije ni sjena onoga što je Litva davala proteklih godina, ali gledano s druge strane, nisu li Turci na istu shemu prošle godine došli do svjetskog srebra. Izostanak Kleize mogao bi se itekako osjetiti, ali pričekajmo prve susrete za nešto konkretniji stav. Bilo kako bilo, u državi gdje je košarka doručak, ručak i večera, za očekivati je paklensku atmosferu koju će domaćini znati iskoristiti. Uvijek blizu, a nikad na vrhu. Reprezentacija u kojoj konce igre drži Tony Parker, a pod košem ordinira Joachim Noah je sve, samo ne za podcjenjivanje, a njihovu snagu osjetila je i naša reprezentacija na vlastitoj koži prije nekoliko dana. Pitanje je jedino koliko sjajne atletske mogućnosti mogu kompenzirati skroman učinak s vanjskih pozicija, ali vrijeme je da se i njima otvori. Možda i najbolja Francuska posljednjih desetak godina. Aktualni viceprvaci svijeta imaju jaku momčad s naglašenim NBA pedigreom, a i njima je krajnje vrijeme da iskoriste kvalitete Turkoglua, Kantera, Ilyasove, Asika i drugih te se potvrde i van granica svoje države, naravno u reprezentativnom smislu. Turci imaju kvalitetu za medalju, a hoće li tomu tako i biti, ponajviše će ovisiti o inspiraciji vanjske linije gdje nemaju igrača kvaliteta poput spomenute četvorke. Sposobni, ali nepredvidivi. Prvaci iz 2007. u Litvu dolaze predvođeni Andrejom Kirilenkom te Timofejem Mozgovim u potrazi za još jednim iznenađenjem, a na klupi će i dalje sjediti David Blatt, trener koji potpisuje i naslov iz Španjolske. Mnogi će reći kako im je glavna mana već poodavno pročitana igra, ali Rusi su uvijek Rusi i podcijeniti ih bi bila velika pogreška. Možda nisu materijal za sam vrh, ali sasvim sigurno mogu iznenaditi. Njemačka na prvenstvo ponovno dolazi iz drugog plana, ali na sam spomen imena Dirka Nowitzkog, ledi se krv u žilama. Ovaj put ipak neće biti sam, jer tu se sada nalazi i Chris Kaman, centar LA Clippersa. Nema sumnje kako će veliki Nijemac potaknuti i ostale na maksimalan angažman, ali na ovom, nikad izjednačenijem prvenstvu, nema velikih izgleda za medalju, iako, kad imate "Plavog anđela", nikad ne reci nikad. Znam, znam, sve mi je jasno. Naši su na poziciji osam, a priznajem kako mi je proradio i nacionalni naboj popraćen povećom dozom optimizma, prečesto neopravdanog, ali tako je kako je. A možda je to i zadnja šansa da Hrvatske bude na ovoj ljestvici. Imamo mekane centre, nepredvidive šutere, stranog playa, neiskusnog izbornika i tko zna što još ne, reći će mnogi i vjerojatno biti u pravu, ali ipak dajmo im priliku pa ćemo onda pisati "ozbiljne" tekstove.