Juby: "Hrvatska mi je ostala u srcu"

Rijetko kada se dogodi da američki igrač ostane u nekoj europskoj momčadi pet godina, a među takvim iznimkama, u hrvatskoj klupskoj košarci posebno se izdvaja Juby Johnson. Otkako je u ljeto 2004. s nepune 23 godine stigao u Zadar, danas 30-godišnji Amerikanac udomaćio se prvo u Jazinama, a potom u Dvorani Krešimira Ćosića, postajući miljenik Tornada prije nego je u srpnju '09. krenuo dalje, potpisujući za ukrajinski Azovmaš.

Kako je otkrio, tada je postojala opcija i da ostane u Hrvatskoj, među zainteresiranima je bila Cedevita, ali kako je ponuda Ukrajinaca bila iz kategorije onih koje se teško odbijaju, otišao je na istok Europe - i dočekao povratak u Hrvatsku više od dvije godine kasnije, ovog puta kao igrač francuskog Gravelinesa. Kao Zadranin, u Domu Dražena Petrovića nikad nije slavio tako uvjerljivo kao u utorak, s 30 razlike u korist njegove momčadi.

"U glavu su mi se vratile lijepe uspomene. Hrvatska mi je ostala u srcu, u Zadar sam došao kao mlad igrač, imam i hrvatsku putovnicu", opisao je Johnson povratak u dvoranu u kojoj je često igrao kao gost, dodajući da je vidio nekoliko poznanika, među ostalima, i svojeg bivšeg trenera Acu Petrovića: "U Zagrebu je bilo velikih pobjeda, bilo je i poraza u velikim utakmicama, bilo je sjajno vratiti se."

"Ovo mi je drugi dom", nastavio je 30-godišnji Amerikanac: "Volio bih se jednog dana vratiti i ponovno igrati u Hrvatskoj, iako danas imam obitelj i moram imati na umu kakva će biti ponuda, ovo je ipak posao... Bilo bi mi draže da sam ovog puta zaigrao u Zadru, ali bilo je sjajno nastupiti i u Zagrebu."

Današnja Cibona nije predstavljala problem momčadi u kojoj Juby igra, a kako pamti i jače, povukao je usporedbu s nekadašnjim momčadima: "Ovo je potpuno drugačija ekipa. Kada sam igrao u Hrvatskoj, to su bili sjajni dani, Cibona je tada igrala u Euroligi i imala jako dobru skupinu igrača. Ne želim reći da su danas jako slabi, ali nekada su imali iskusnije igrače kao što su Scoonie Penn i Chris Warren, bili su zbilja dobri kad sam igrao u Zadru".

Godine u Hrvatskoj naučile su ga na život s pritiskom, kojeg u Zadru ne nedostaje s obzirom da je košarka u prvom planu, dok je u Francuskoj, kazao je, naišao na potpuni profesionalizam i momčad u kojoj je zajednički uspjeh daleko važniji od pojedinačnog. "Igramo za klub, ime koje stoji na prednjoj strani dresa, a ne za naša imena na leđima", opisao je, dodajući da dobar šuterski dan kakvog su imali u utorak u Zagrebu, s 15/32 za tricu, nije tako veliko iznenađenje.

"Zbilja imamo dobre igrače, imamo nekoliko kvalitetnih šutera i možemo biti opasni. Imamo dobar balans u momčadi, ali ovog puta nam se definitivno poklopio dan kada smo jako raspoloženi", zaključio je Johnson: "Odigrali smo s velikim intezitetom u obrani, a u napadu iskoristili sve što smo trebali. Nismo podcijenili Cibonu, cilj nam je bio odigrati čvrsto i momčadski, to smo i uspjeli".

Za kraj, kada se već nije stigao vidjeti s navijačima pred kojima je nekad godinama igrao, nije zaboravio uputiti im pozdrav: "Recite Zadranima da ih volim".