Čaša polupuna ili poluprazna?

Za razliku od D'Antonija, čovjeka koji je s Phoenixom preporodio napadačku košarku u NBA ligi, Gregg Popovich sigurno bi bio ponosan na viđeno u Le Mansu. Gledatelji možda vole vidjeti "stotku", ali - kada je postigne jedna momčad, a ne dvije zajedno. Kako su igrali, Le Mans i Cibona bi do te brojke možda stigli za 24 sata, koliko traje slavna utrka blizu tog grada.

I ovo je, baš kao i ta utrka, bio Grand Prix izdržljivosti. Na kraju je izdržala Cibona i, prema onome što smo od Le Mansa vidjeli, riješila se jednog protivnika na putu do Topa 16. Uz domaću pobjedu nad istim protivnikom, Cibona bi definitivno bila ispred Francuza jer je teško zamisliti scenarij u kojem ta šuterski izuzetno limitirana momčad napravi nešto više protiv jačih suparnika od Cibone.

Dakako, kada utakmica završi rezultatom 54:58 , možete na nju gledati kao optimist (ma igrali smo fenomenalnu obranu), ali i kao pesimist (s ovim napadom nećemo dobiti nikoga). Pa ćemo i mi Cibonin nastup pogledati kroz dvije prizme.

Čaša je polupuna

Perasović i njegov tim dobro su odradili skauting Le Mansa. Snažno se pritisnulo Spencera i Bluthentahla, tu su Kus i društvo napravili sjajan posao ne samo obranom šuta, već i linija dodavanja. S druge strane, Koffiju i sličnima dopustili su otvorene šuteve, a kako je to prošlo - lijepo se vidi na rezultatu.

Pisali smo i nakon Maccabija, ali vrijedi ponoviti - Cibona si je našla strance koji žele igrati obranu. Homan je za to i doveden, a u samo nekoliko utakmica pokazao je da relativan nedostatak visine zna nadoknađivati željom, snagom i izvrsnim osjećam za blokadu. Calloway i Marshall su, pak, u Ciboni i radi svojih napadačkih vrlina, no lijepo je vidjeti da ginu i u obrani. S obzirom na reputaciju trenera Perasovića - to zaista ne čudi.

Cibona, očito, kada je potrebno, može igrati obranu na iznimno visokom nivou, a takva prilično radna momčad drugačije ni ne može želi li pobjeđivati u Euroligi. Da li je to obrana koja spada u ponajbolje u Europi ili je tek dovoljno dobra za zaustaviti Le Mans - saznat ćemo protiv ozbiljnih suparnika.

Čaša je poluprazna

Zaista bi bilo nepravedno reći da napad Cibone uvelike ovisi o Nikoli Prkačinu. Naime, ne da ovisi uvelike nego ovisi - u potpunosti. Vjerujemo da će s vremenom to izgledati bolje, no ovog trenutka Cibona ni regionalne suparnike ne može dobiti bez Prkačina (a nekad ni s njim), a kamoli euroligaške.

Problem nije samo činjenica da je Prka u godinama kada nije lako biti 30-minutni adut momčadi u baš svakoj utakmici, već i to da će protivnici to prepoznati. A kada protivnici pronađu barem nekakav lijek za Ciboninu četvorku, momčad Velimira Perasovića nema rješenja. Osim ako soliranje Marshalla nazovemo rješenjem.

Dakako, za vjerovati je da Kus neće često pucati 0/7, ili Marshall 3/13, pa se ne može reći da prostora za poboljšanje nema. A Cibona se mora poboljšati, jer protivnik neće uvijek zabiti 54 poena, koliko god se Vukovi trudili u obrani.

Bodovi iz Le Mansa su upisani, a igru treba zaboraviti. Sigurno nitko ovaj scenarij ne bi mijenjao za onaj "Cibona je igrala sjajno, ali je izgubila", jer koliko god košarka u nekim trenucima bila negledljiva - pobjeda je iznimno važna, najvažnija ove sezone. I zbog toga je ocjena i više nego prolazna, dojam se uvijek može popraviti, a bodovi se ne mogu vratiti...