Cibona u potrazi za kontinuitetom

Europski vrh je predaleko, europska srednja klasa, u koju možemo svrstati i Fenerbahče Ülker, očito nije - ako treba pronaći dobru vijest nakon trećeg Ciboninog euroligaškog poraza, ova ne zvuči loše. Cibosi su nakon visokih i uvjerljivih posrtanja u prva dva kola pokazali bolje lice, a da su izostala razdoblja napadačkog crnila, u Istanbulu se moglo do punog plijena. No, borbenost i kvalitetna obrana ovog puta nisu bili dovoljni, za pobjedu u ovakvoj konkurenciji mora se pokazati više na drugom kraju parketa.

Velimir Perasović sa svojim igračima u analizi poraza ima puno razloga staviti naglasak na napadačke muke. U Istanbulu je išlo bez padova jedino u prvoj četvrtini, u kojoj su Cibosi prodorima pod koš zadavali glavobolje domaćoj momčadi i treneru Bogdanu Tanjeviću, no sve dobro što su tada napravili (pre)brzo su porušili crnim minutama u drugoj dionici, u kojoj se Fener ekspresno vratio. Kroz 40 minuta prilično ravnopravne utakmice, teško je razlog za poraz naći u samo nekoliko loših minuta, no ispuštenih 20:11 s početka druge četvrtine nekako je najviše ostalo u pamćenju - Perasovićeva momčad brzopleto je ispustila sve što je prethodno strpljivo gradila.

U nastavku se sve uglavnom svelo na izmjenjivanje dobrih i slabijih razdoblja obje momčadi, a na sreću domaćina, oni su imali dovoljno kvalitetnih da dovuku svoj brod u mirne vode. Cibosi su se borili, ali i patili u napadu. Bez pravog izdanja vodećeg strijelca Marka Tomasa, ponovno bez mogućnosti da se vanjska linija rastereti košarkašem sposobnim da zadrži loptu pod obručem igrajući leđima košu, što je glavni nedostatak ove Cibonine momčadi - nije se moglo više. S obzirom da je već prikupio dosta iskustva, Lukša Andrić je protiv Fenera trebao biti taj, ali nije bio, u napadu se istaknuo jedino krivim odlukama u loše vrijeme.

Raspoloženost vanjskih igrača će, tako, očito i dalje određivati koliko će daleko Cibosi stići, a u Istanbulu nije bilo dovoljno razigranih. Jamont Gordon je vukao najviše, nešto sam, nešto asistencijama Leonu Radoševiću, koji je dobro iskoristio veću minutažu zbog ozljede Dalibora Bagarića, Tomasu nije išlo, dok se Antonio Graves, čovjek kojega se čeka, istaknuo krajem druge četvrtine, ali u ostatku susreta ponovno pokazao premalo. Uz uobičajenu pomoć Marina Rozića i Bojana Bogdanovića koji se trudi u obrani i traži u napadu, to je bilo sve, nedostatno za gostujući "skalp".

Ipak, prvih deset minuta pokazalo je put kako Cibosi trebaju izgledati i tražiti svoj put u ovoj konkurenciji. Takvih deset minuta kroz duže razdoblje utakmice moglo bi biti dovoljno za rezultatski pomak, a kako slijede dvoboji sa Žalgirisom i Asvelom, glavnim suparnicima u borbi za Top 16, došlo je vrijeme i za taj pomak, više nema prostora za krivi korak ukoliko se želi ostvariti cilj. Sljedeća dva susreta dat će pravi odgovor može li Cibona solidan dojam iz Istanbula pretvoriti u nešto opipljivo.