Giriček: "Neće mi biti lako igrati u Zagrebu"

I dok smo tako u dva navrata razgovarali telefonom, ždrijeb drugog kruga Eurolige košarkaša spojio je Cibonu i Giričekov Fenerbahče Ülker u istu skupina TOP-a 16. Kao da smo prizvali Gordanov povratak u Zagreb, makar na koji dan. 11. veljače Cibona u Draženovom domu dočekuje Fener u susretu trećeg kola skupine D - drugog kruga Eurolige. Hoće li to biti prva Giričekova utakmica u "njegovoj" dvorani, nakon odlaska iz Cibone u ljeto 2001. u moskovski CSKA?
"Da, bit će to moja prva utakmica u Draženovom domu nakon jako dugo vremena i mog drugog dijela karijere. Neće nam biti lako, to je sigurno. Cibona ima dobar kolektiv i jako dobrog trenera!"

Kakav je osjećaj uoči dolaska u "svoju" dvoranu?
"Osjećaj je nekako čudan, neće mi biti lako igrati! Ali – posao je posao, i dat ću sve od sebe da dobijemo tu utakmicu , jer u ovom je krugu svaka utakmica bitna."

Gira i dalje odrađuje trkačke treninge, bez eksplozivnih pokreta koji ne bi dozvolili da se aduktor smiri. Istih onih pokreta koji su u utakmici 8. kola turskog prvenstva Fenerbahce Ülker – Türk Telekom 75-73, odigranoj 30. studenog – koju je Giriček igrao - još i duže Giru odvojili od utakmica. U tom je derbiju Giriček za 14 minuta na parketu stavio 8 koševa, uz dva skoka i četiri asistencije.

Druga službena utakmica koju je Giriček u ovoj sezoni igrao – bila je ustvari prva - u prvom kolu turskog prvenstva, koju je Fener dobio protiv CASA TED Kolejlilera 83-46. Za 20 minuta na parketu, Gira je stavio 15 poena uz tri skoka i jednu asistenciju. Zanimljive brojke, zar ne?

"Dolazi TOP 16 Eurolige i želim biti spreman. Možda primim još jednu injekciju, samo da prođe taj neugodni aduktor da mogu igrati slobodno i moćno. Velika je investicija u igri, veliki novac, a vrijeme je i za velike rezultate velikog kluba. Kluba koji je svoj status i veličinu potvrdio i s baš strpljenjem oko moje ozljede."

Bio je to ustinu ugodan razgovor s Gordanom Giričekom. Unatoč ozljedi, zvučao je vrlo pozitivno, zrelo i mudro, kvalitetno i ljudski i košarkaški. Gira u najboljem izdanju pred najboljim danima karijere. Nemojte sumnjati, prekvalitetan je košarkaš, koji će još dugo, dugo igrati.

Inače, osim parketa – a da nije divlji nastraj na Giričekov privatni svijet osjećaja - ima jedna vrlo draga priča u Girinom životu – a zove se gitara...

"Pa da, eto... Krenulo je prije godinu dana, a zadnjih pola godine i intezivnije. U Zagrebu sam primao i poduke, a sada pomalo napredujem. Vrtim akorde, tražim neke pjesme. Moram priznati da moj sluh baš nije nešto, tako da još ne mogu "skidati" pjesme. Ali, polako idem naprijed. U klubu ima ljudi koji sviraju gitaru, pa mi i oni daju pokoji savjet. Uskoro ću potražiti akustičnu gitaru s elektronikom, pa da mogu svirati i na pojačalo. Sve u svemu - super..."

Bude li sve u redu s aduktorom, a želimo Giričeku sve najbolje da tako i bude - Zagreb će uskoro imati privilegiju vidjeti svog Giru uživo – na parketu Draženovog doma. U Draženov će dom doći i prvak Europe CSKA - s bivšim igračem Cibone Zoranom Planinićem, ali prvi dolazi Fener - Gordana Giričeka.

Kako je sve to skupa nevjerojatno vezano, svakako treba izdvojiti da je iz svog Zagreba u košarkaški svijet – Gordan Giriček krenuo baš u Moskvi – u velikom CSKA. U jedinoj moskovoj sezoni, uoči odlaska u NBA ligu, Giriček je bio najbolji strijelac Eurolige s prosjekom od 23 koša po utakmici u toj sezoni 2001/02. , uz dodatak od 3 skoka i 1.6 asistencije.

A onda – onda je Gira otišao u NBA ligu, i u svojoj prvoj utakmici u najboljoj ligi svijeta – postigao je 29 koševa! Bilo je to 30. prosinca 2002., u Memphisu za svoje Grizzliese u protiv Dallas Mavericksa. Bio je to peti učinak svih vremena jednog rookiea u prvom susretu!

Jesmo li uopće svjesni koliko je Gordan Giriček dobar igrač? Ili su ga baš svi za sva vremena prekrižili - jer je odlučio provesti dio vremena s vlastitim djetetom? Duboko se nadam da će Draženov dom 11. veljače toplim i velikim pljeskom pozdraviti svog Gordana Giričeka. Želim da se ne dogodi ni najmanji zvižduk, ni u ludilu ono što se dogodilo kapetanu Nikoli Vujčiću - kad je nedavno gostovao s Olympiakosom.

23. rujna 2005. Vujčić i Giriček su vodili Hrvatsku protiv Španjolske u beogradskoj Areni u četvrtfinalnoj utakmici Europskog prvenstva. Prema medalji. Brutalno su zaustavljeni od strane najveće sudačke pljačke svih sudačkih košarkaških nepravdi, vjerojatno svih vremena.

Mislite li da taj poraz nije demolirao i naše košarkaše, kao sve nas, koji "samo" uživamo uz košarkaški parket u toj briljantnoj i čarobnoj igri pod obručima? Ponekad zaboravljamo da su igrači ti koji nam pružaju tu nezaboravnu radost loptanja i da utakmice, pobjede i poraze proživljavaju neusporedivo emotivnije i teže nego mi navijači.

Spustimo ljudi malo svi skupa loptu na parket, pogledajmo prvo sebe, a onda krenimo dalje. Ove je godine Europsko prvenstvo u Poljskoj, gdje ćemo tražiti medalju i put prema Svjetskom prvenstvu 2010., kome je domaćin baš – Girina Turska. Možda će zvučati predaleko i prejako, ali bude li Giričeka poslužilo zdravlje, mislim da je ispred njega najbolje razdoblje u karijeri, u kojem bi mogao potvrditi da je (po)najbolji igrač Europe.

Onda ćemo razgovarati dalje o svemu. Pa i o reprezentaciji. Do tada, u Zagrebu te čeka Gitara, kao i – vjerujem – topli pozdrav Draženovog doma...