Krezubi Vukovi

Ni gospođa Elza nije očekivala Cibonin trijumf kod prvaka Europe, niti je taj poraz Ciboni narušio računicu kako do četvrtfinala. Međutim, teško će Cibona slaviti na bilo kojem terenu bez krvoločnijeg pristupa. Što je protivnik jači na papiru, to Cibona izgleda mekše i neodlučnije, a tada se, jasno, događaju pogreške koje inače nisu u stilu ove momčadi.

U Moskvi je jedan od većih problema bio skok, posebno obrambeni, gdje su gosti dopustili Rusima niz drugih prilika, što su Lorbek i društvo pod košem lako realizirali. Čak ni Homan nije suce upoznao sa svojim "pogledom", a ako borbeni Amerikanac ne pokaže zube - tko će?

CSKA nije izgledao briljantno, iako je pitanje kako bi izgledao da je Cibona zaigrala kvalitetnije, snažnije i preciznije. Kada su se Vukovi približili na -7 u trećoj četvrtini, CSKA je lakoćom ponovno pobjegao što ipak znači da je domaća momčad imala velike rezerve.

Cibona je ostvarila glavni cilj ulaskom u Top 16, no Perasović je ambiciozan trener, a pod Tornjem je sastavljena relativno skupa momčad, barem za naše pojmove. Stoga ne dvojim da Peras želi učiniti sve što se može da se Cibona provuče nekako do četvrtfinala što bi bio uistinu kolosalan uspjeh.

Međutim, čak i ako upišemo Ciboni dvije domaće pobjede, protiv Fenerbahčea i nadajmo se nezainteresiranog CSKA (a do tih bodova neće biti nimalo lako doći), Ciboni će trebati barem jedna gostujuća pobjeda. Za momčad koja je u tri godine slavila tek u Le Mansu i Milanu - zvuči kao prilično težak zadatak.

Najboljom šansom čini se gostovanje kod Giričekovog Fenera koji bi tada, po idealnom scenariju, s učinkom 0-3 bio izvan ozbiljnih kombinacija. Upravo u Turskoj Cibona je ostvarila najveću gostujuću pobjedu u posljednjih nekoliko godina (Efes Pilsen), a ako to ponovi mogla bi napraviti i korak više nego te sezone.

No, da bi se ta igra u gostima zaista pomaknula s mrtve točke, Perasović mora uspjeti u onome na čemu radi od početka sezone - tesanju Callowaya u ozbiljnog, vrhunskog igrača.

Mladi američki play kod kuće zna igrati uistinu sjajno, a kada on svojom agresivnošću u obrani diktira Cibonin ritam, zagrebačka momčad igra jako dobro. Međutim, kako se Calloway na gostovanjima najčešće pretvori u pasivnog promatrača, kao što je napravio u Moskvi, Cibona gubi tu oštricu, gubi na agresivnosti u vanjskoj liniji i posljedično igra lošiju obranu te još lošiji napad.

Perasović sve to zna, nekoliko je puta na presicama izjavio kako "veliki igrači igraju isto na gostvanjima i kod kuće", i očito je da to pokušava naučiti i Callowaya. Za sada još nije na tom stupnju, a nadajmo se da kada postane - neće otići iz Cibone.

Dakako, daleko od toga da je Calloway jedini Cibonin problem. Cibosi teško mogu dobiti utakmicu u kojoj Davor Kus za 25 minuta ne postigne niti poen ili u kojoj šutiraju za tricu 3-12. Nažalost, i Anderson se uklopio u Ciboninu "Jekyll&Hyde" domaćo-gostujuću strategiju jer to je, očito, problem cijele momčadi.

Samopouzdanje za gostujuće uspjehe može se dobiti samo u - gostima. Ciboni treba jedan pravi trijumf u gostima kako bi idući puta na parket izašla sa stavom koji govori - mi ovdje možemo, želimo i hoćemo dobiti! Uplašenog pogleda "CSKA će nas razbiti 30 razlike" nikakav drugačiji scenarij ne može se ni dogoditi.

Jasno, u svemu tomu najvažnije je pitanje - ima li Cibona uopće igračku kvalitetu da dobiva utakmice u gostima na ovoj razini? Najbolje je pustiti Cibosima da nam sami odgovore na to pitanje, imat će barem još dvije prigode ove sezone...