Panathinaikos: Povratak na europski krov

Panathinaikos je bez pogovora jedan od najvećih europskih klubova današnjice. Sa četiri naslova prvaka Europe koja su osvojena u posljednjih 13 godina (1996., 2000., 2002. i 2007.) te jednim drugim mjestom (2001.) Greensi se kao vodeći grčki klub nalaze na odličnom petom mjestu vječne ljestvice najvećeg košarkaškog natjecanja na Starom kontinentu, a ukoliko u Berlinu dođu do nove titule izjednačit' će se sa izraelskim Maccabijem i talijanskom Varese.

Od kad je na klupu sjeo sjajan Željko Obradović Panathinaikos je stigao do tri titule prvaka, a 2001. godine u samom finalu zaustavili su ih tek momci iz Bologne. Upravo je ovaj trener srpske nacionalnosti najzaslužniji za najveće rezultate u povijesti Paoa, kluba koji je danas jedna od najvećih sila europske košarke.

Nakon što su stigli do titule prvaka 2007. godine pomalo šokantno Panathinaikos se nije uspio niti plasirati na Final Four naredne godine, stoga motivacije uoči Berlinskog vikenda sigurno ne nedostaje. Ipak, niti ovosezonsko izdanje Eurolige nije ih poštedjelo.

Našavši se uz bok sjajne Barcelone i Montepaschija Panathinaikos je izvukao najtanji kraj i u drugi krug krenuo sa tek treće pozicije. Ipak, ubacivši u višu brzinu Greensi su prilično glatko projurili kroz skupinu G izgubivši tek u vrućoj atmosferi prepune beogradske Arene. Međutim, novi izazov ponovno ih je čekao već u četvrtfinalu.

Naime, novi ogled sa Montepaschijem bilo je nešto što Željko Obradović zasigurno nije priželjkivao. Serija je krenula prilično loše za Pao koji je izgubivši drugu domaću utakmicu u Italiju krenuo znajući da se mora vratiti sa makar jednom pobjedom. Međutim, Greensi su odradili fantastičan posao i sa dva gostujuća slavlja izborili svoje mjesto u Berlinu.

S čime to raspolaže Obradović vrlo dobro prikazuje i statistika koja kaže kako je upravo on sa šest titula najnagrađeniji trener u povijesti Eurolige. Svakako treba spomenuti kako u svojoj momčadi još uvijek ima šestoricu igrača iz postave koja je osvojila titulu 2007. godine, osmoricu koja su u karijeri stigla do te titule, a ne smijemo zaboraviti niti na petoricu Grka koja su osvajala svima nam dobro znani EuroBasket.

Već duže vrijeme Panathinaikos je izuzetno obrambena momčad i ne treba niti sumnjati da će na Final Fouru do pobjeda pokušati doći primarno sjajnom igrom na svojoj polovici terena. Njihovo prvo ime u obrani je Dimitrios Diamantidis, igrač za kojeg se često kaže da ima rijedak talent potpune kontrole nad igrom i bez lopte. Trud i zalaganje Diamantidisa nije prošlo nezapaženo i potpuno zasluženo već petu uzastopnu godinu pokupio je titulu najboljeg obrambenog igrača u izboru glavnih trenera momčadi koje su nastupile u Euroligi.

Međutim, daleko od toga da je Dimitrios jedini kvalitetan obrambeni igrač Greensa. Uz njega naprosto savršen posao odrađuje i velika nada Paoa, Vassilis Spanoulis kao i Andrew Nicholas, a nikako ne smijemo zaboraviti niti na sjajnog veterana, Šarunasa Jasikevičiusa.

Iako upravo obranom najčešće dolaze do pobjede Greensi se i više nego solidno snalaze i na suprotnoj polovici terena, a njihovo najveće napadačko ime bez pogovora je Mike Batiste koji je euroligašku sezonu završio sa prosjekom od 12.6 poena koja zabije tijekom svega prosječne 23 minute igre.

Uz Batistea tu je i odličan Vassilis od kojeg se usprkos nešto manjih 9.9 poena po susretu očekuje da potegne kad će to biti potrebno. Iako je u 34. godini nikako ne smijemo zaboraviti niti na Jasikevičiusa koji je nekoliko puta ove sezone povukao kad je netko morao, a kad treba na pravom mjestu nađe se i dvojac Diamantidis - Nicholas.

Bez pogovora, iskusni Panathinaikos u Berlin potpuno opravdano putuje sa vrlo jasnim ciljem - osvajanje još jednog trofeja. Prva prepreka bit' će im njihov veliki grčki rival, Olympiakos, a prođu li njih apsolutno ništa lakši posao ne čeka ih ni u finalu, no Greensi su u više navrata i ove sezone dokazali da se znaju nositi i sa najboljima.