Prvi dojam

Ponekad vas ne ide šut, ponekad jednostavno nemate svoj dan, ali u košarci ćete puno o sebi reći i u takvim danima. Vrijedi za sve timske sportove, a za košarku možda i najviše jer se igra "u najvećoj gužvi" - s pravom obranom, s krvavim koljenima, sa srcem, imate uvijek šansu.

Ako se po jutru dan poznaje, ovogodišnja Cibona imat će tu šansu. Iako NLB liga ove godine nipošto nije nebitna, za Cibonu je susret protiv Maccabija bio prvi pravi ispit pred navijačima, a konačnih 81:79 reći će kako je Cibona - položila.

Zapravo je i više nego položila, jer su gledatelji za plaćenu kartu dobili ono što uvijek trebaju dobiti - trud. Cibona je uložila silno puno truda, drugačije ne bi ni mogla pobijediti mnogostruko skuplju momčad od sebe, koliko god Maccabi bio neuigran.

Stranci su uvijek glavni upitnik kad dođete prvi puta pogledati novu Cibonu (a 'nova' je svake godine). Prvi dojam? Svi su pogodak.

Ne zato jer se radi o spektakularnim igračima koji će podići publiku na noge poput Penna i Davisona, već zato jer se trude. Za razliku od (nekih) prošlosezonskih. Ako samo bacite oko na zapisnik, Earl Calloway nije odigrao ni za dvojku. No, njegova obrana na Arroyu imala je itekakav konačan efekt na pobjedu.

Novopridošli Homan neće donijeti puno u napadu, ali je također "zvijer" u obrani. S impresivnom masom, odličnim blokerskim osjećajem, Homan je savršen dodatak centarskom redu Cibone kojem je nedostajao upravo bloker.

Marshall je, pak, napadački najzanimljiviji; iako krhke građe, sposoban si je iskreirati šut (i pogoditi ga), a ostaje za vidjeti je li sadašnje soliranje njegov stil ili plod neuigranosti s ostatkom momčadi?

Hrvatska kolonija savršeno se uklapa u tu radničku, borbenu, požrtvovnu sliku momčadi. Nema tu velikog talenta, ali kao da je Arroyu talent bio od nekakve koristi. Današnja košarka je puno više od toga, a Cibona je taj dio - ispunjavanje taktičkih zamisli trenera - odradila vrlo dobro.

Ne treba pobjedu protiv bogatog Maccabija krivo shvatiti; ne znači ovo da je Cibona preko noći postala kandidat za Final Four, daleko od toga.

Perasović će sigurno vidjeti puno prostora za popravak i u obrani, no napad je dio igre s kojim će se Cibona mučiti.

Nikša Prkačin igra možda i najbolju košarku karijere, ali je ipak zabrinjavajuća ovisnost Cibonine igre o raspoloženosti igrača koji teško može izdržati više od 20-25 minuta. Prka je u ovoj momčadi i strijelac i asistent i skakač i lider, a iako to sjajno za sada radi, leđa će povremeno reći - stop.

Napredak i nametanje Lukše Andrića, koji ima sve "alate" da u Euroligi bude ozbiljan igrač, uigravanje Marshalla i Callowaya s momčadi, doprinos Longina, Trohe i Princa u šuterskom segmentu; sve su to prostori za poboljšanje napadačke igre. Nisu veliki, ali je ispunjavanje tih prostora preduvjet za nastavak uspješnog hoda u Euroligi.

No uz sve probleme, propuste i pogreške, prvi dojam je apsolutno pozitivan. A to je, uz osvojene bodove, sve što je Perasović mogao poželjeti od ovogodišnjeg euroligaškog debija.

Zagrebačka publika ne daje puno prilika, a Cibona je svoju prvu iskoristila. Nisu promašili oni koji su pohodili Draženov dom, kao ni oni koji su malo kasnije bili u Maksimiru. Još samo kada bi se Cibona i Dinamo malo uskladili, pa da se s jedne na drugu utakmicu može stići i bez kršenja prometnih pravila...