Dašak Europe u Zagrebu

Još se svih pet tisuća gledatelja nije smjestilo za početak drugog poluvremena, a već su na semaforu mogli vidjeti najveći minus Cibone (43:50 u 22. minuti), koji je bio rezultat osam pogođenih trica Partizana od deset pokušaja i pametne igre na centre koji su najčešće ostajali sami pod košem i zakucavanjima dodavali bore na lice Dražena Anzulovića.

Tko zna kojim bi putem susret krenuo da Brent Wright nije dobio četvrtu osobnu pogrešku, a kao sreća u nesreći se pojavio Lukša Andrić i odigrao rolu sezone, možda i karijere. Do tog trenutka, američki centar je najčešće bio "niti na nebu niti zemlji" kada bi Predrag Drobnjak imao loptu, dok je Bariša Krasić za iskusnog centra gostiju ipak perolaka kategorija.

Foto: Davor Sajko

Mladi Dubrovčanin je uz odličnu obranu i zatvaranje obrambenog skoka, ubacio jednu od dvije Cibonine trice na utakmici i u slavlju nakon pogođenog šuta pokazao sve emocije koje je nakupljao u sebi. "Trebalo je zaustaviti Drobnjaka koji je do tog trenutka ubacio "sve živo". Uspjeli smo i to je donijelo rezultat.", rekao je Andrić nakon susreta vidno raspoložen i oduševljen atmosferom.

Upravo je ta atmosfera bila prepreka koja je kroz 25 minuta kočila Cibona da zaigra svoju igru. Priznao je to i kapetan Davor Kus: "Mi smo navikli kad je puna dvorana da se navija protiv nas. Bili smo u grču na početku jer nismo navikli igrati u tako odličnoj atmosferi.", komentirao je organizator igre koji je ipak veći dio susreta proveo na mjestu beka šutera.

Na njegovo mjesto je postavljen Andrew Wisniewski, pokazavši u još jednoj utakmici kako je pravo pojačanje za Cibonu pogotovo nakon što je "osjetio" momčad i dobio samopouzdanje. Poluvrijeme je završio s besprijekornim šutem (3/3), dok se u drugom poluvremenu orijentirao na razigravanje suigrače. Dodao je i odličan koš uz prekršaj Partizanovog braniča za dizanje publike na noge zbog koje se kako je kasnije rekao "profesionalni košarkaš bavi košarkom".

I nije Wis značajno pogriješio. Bila je to jedna od onih večeri u Zagrebu. Već na prilasku dvorani se osjećala atmosfera iščekivanja susreta, tražila se karta viška, a mnogi su ostali i izvan dvorane puneći brojne kafiće u blizini Doma Dražena Petrovića. Poseban je osjećaj bio i ući u dvoranu koja je dvadeset minuta prije susreta bila puna, a jedina slobodna mjesta su bila stajaća uz prolaze.

Foto: Davor Sajko

Vidjelo se i na licima vukova kako osjećaju pritisak pune dvorane, a dokazali su to na greškama koje su se nizale od samog početka. Pogrešku je napravio i sponzor Ciboneta jer ih je obukao u crno-bijelu kombinaciju tako da čak i službeni spiker nije bio siguran da li u time-outu plešu navijačice Cibone ili gostiju iz Beograda.

Puno bolje je to bilo organizirano prošlih sezona, kao i u Splitu koji je poznat po atraktivnim plesačicama i navijačicama za vrijeme nastupa žutih u Euroligi, koje bi danas "nadigrale" i globalno popularne Zmajčice. Uopće ne sumnjamo u to jer je ipak splitska ljepota priča za sebe, kao što je i igra Cibone potpuno druga priča kada se razigra kapetan, Davor Kus i povuče suigrače u seriju 13:2 za odvajanje u posljednjoj četvrtini za petu pobjedu u ovosezonskoj Euroligi.

Manje od dva tjedna zagrebačka publika ima euroligaškog odmora jer 24. siječnja (srijeda u 18:15 sati) u Zagreb stiže španjolski Joventut. Ukoliko dvorana bude barem približno ispunjena kao protiv Partizana, Rudy Fernandez i društvo bi mogli imati velikih problema što bi Ciboni otvorilo put ka šestoj pobjedi i širom otvorenim vratima Top 16.

Cibona već nekoliko sezona svaki svoj uspjeh zaradi mukotrpnim radom svih 40 minuta u 14 euroligaških nastupa, što bi gledatelji trebali prepoznati i pohoditi Dom Dražena kako bi Zagreb ponovno bio jedan od 16 gradova Europe koji će ugostiti najbolje europske ekipe. Bit će zabavno, pogotovo ako Cibonete usklade boje s domaćim klubom, a Marko Bulić dotad uhvati ritam momčadi trenera Anzulovića.

Partizan je pao ubojitim Ciboninim oružjem, obranom, a protiv Joventuta bi mogao proraditi i vanjski šut koji je protiv Partizana bio nepoznanica za vukove. Tada bi prolazak u Top 16 bio sve osim nepoznanica, a u završnici Eurolige je sve moguće. Prošla sezona je to vjerno pokazala, a uz potporu punih tribina, bodovi će ostajati u Zagrebu. I tada se nameće "vječno pitanje". Zašto uz bodove ne ostane i nešto više novca? Rezultati, trud i želja su tu, dajmo im još taj jedan poticaj.