Dobra večer, krvniče

Lamonica, Dovidavičius, Drabikovsky. Jedan od tri pljačkaša iz četvrtfinalne utakmice Europskog prvenstva u SiCG prošle godine, večeras je pohodio Draženov dom. Jedan od tri krvnika koji su hrvatsku košarku lišili nastupa na Svjetskom prvenstvu u Japanu i potencijalne europske medalje u Beogradu. I to baš onaj koji je najviše i najbolnije zviždaljkom boo u izmrcvareno truplo hrvatske košarkaške reprezentacije. Momčadi koja je usprkos svemu bila spremna za najviše.

Lugi Lamonica i u utakmici između Cibone i Panathinaikosa pokazivao je da je "gazda". Za "prljave" ili "čiste" poslove - svjedno. Što god zatreba. Nije slučajno što na leđima nosi broj jedan. Iznad njega moglo bi pisati i "prvi krvnik europske košarke".

Ne sjećamo ga se po lošem samo mi. Upitajte primjerice Izraelce što misle o njemu i njegovom sviranju na EP u Beogradu. Lugi Lamonica. Ne, nikad ti neće biti oprošteno. Nema šanse. Neka ti opraštaju drugi. Oni koji žele ili moraju.

Kapetan hrvatske reprezentacije Nikola Vujčić s Lamonicom i Drabikovskim susreo se nekoliko puta u utakmicama Eurolige (Dovidavičius ne sudi EL). I nikad ni jednom nije pružio ruku uoči početka utakmice. "Radije bih je gurnuo morskom psu u usta".

Rane iz Beograda još nisu zaliječene i neće biti još dugo kod velike većine istinskih ljubitelja hrvatske košarke. Umjesto hrvatskih košarkaša, mjesto u povijesti osigurao si je Lamonica. Autor najočitije i najbezobraznije sportske pljačke u novijoj povijesti. Zato ga uvijek i svugdje vrijedi predstaviti.