Horror u Litvi

Za ovakvu igru svi su krivi. Od trenera Vrankovića do posljednjeg igrača na klupi. Isprike nema jer ono što je Cibona igrala u Vilniusu nije bilo košarka. S takvom igrom teško da bi dobili ikojeg protivnika u NLB ligi (bez pretjerivanja), a nedostajalo je svega, od taktičke postavke i pripreme do volje i želje igrača te provođenja predviđenog na terenu.

Bilo je ružno gledati što Lietuvos, poglavito Petravicius radi Ciboninim centrima, a ne samo centrima već i što ostatak momčadi radi ostatku Cibonine momčadi. U jednom trenutku omjer skokova bio je 18:4 na stranu Litavaca, istina, zasluge za to idu i domaćim igračima koji su tada bili na oko 75 posto šuta iz igre dok Cibona nije mogla pogoditi ''bačvu na pola metra''. No Litavci su za razliku od Zagrepčana hvatali i skokove u napadu tako da im je realizacija napada bila i viša od 80 posto obzirom da su i iz drugih napada pogađali. Cibonini centri nisu mogli uhvatiti loptu niti u obrani, a kamoli u napadu.

Repovi iz dvoboja s Geoplinom nastavili su se vući i u Vilniusu. Odgojna mjera Jokea Vrankovića, kojom je udario neke igrače po džepu te ih posjeo na klupu u Vilniusu (Ayuso, Andrić), na kraju se pokazala kontraproduktivnom. Istina, Vranković je time pokazao tko je gazda u svlačionici, ali psihološki je to bilo pogubno po igrače. Ayuso je u fazi bunta i sukoba s Vrankovićem i sve je teže očekivati kako će u duetu izdržati do kraja sezone. Ovaj put obojica su u krivu i zbog toga pati igra. Vranković niti milimetra ne popušta Ayusu i od Ayusa traži ono za što se zna da ne može ponuditi (obranu) te time guši ono što Ayuso može ponuditi (napad). Ayuso pak ne daje razloga Vrankoviću da mu progleda kroz prste obzirom da niti u napadu nije onako ubojit kako se očekivalo. Možda je kriva postavka igre, a možda Ayuso nije onaj pravi. Ako žele i dalje surađivati, morat će obojica malo popustiti. U protivnom, razlaz je neizbježan.

Zbog svega toga, pa i javnog prozivanja Ayusa potvrdom kako je kažnjen, Portorikanac je u Litvi bio strano tijelo na parketu. Posve izgubljen i na obje strane parketa nekoristan. Nije samo on bio izrazito loš. Početničke greške radili su i ostali igrači, no od Ayusa se uoči sezone ipak očekivalo da bude pokretač i prva zvijezda ove momčadi. Zasad i je, ali samo na papiru, a na terenu tu mu ulogu polako preuzima Chris Warren. Chris Warren, samozatajan igrač koji je od tek ''jednog od'' igrača FMP-a, tada Reflexa, izrastao u jedno od boljih krila u Euroligi, u Litvi je pokušavao i bio jedan od borbenijih. Bilo je očito da nema niti on svoju večer, ali je nešto pokušavao i u obrani pokazivao želju. Damir Mulaomerović, najstariji igrač ove momčadi, borio se i trudio, ali nije imao snage. Tek šest minuta pauze imao je Mula, malo, nije ga imao tko zamijeniti.

Na papiru prvo ime Cibone bio je Sam Hoskin. Lijepo izgleda 21 poen, tri skoka, pet izborenih prekršaja, ali statistika vara. Hoskin je bio daleko od tako dobre utakmice i jedan je od zaslužnijih za bijeg Lietuvosa već nakon nešto više od deset minuta na plus 20. U obrani je izgledao vrlo vrlo loše, kasnio je u rotaciji, nije izlazio na igrače na otvorenom šutu i upravo igrači koje je on čuvao ili trebao preuzeti napunili su Cibonin koš. U završnici susreta popravio je brojeve, ali statistika zna zavarati.

Daleko od toga da je Hoskin zbog loše obrane isključivi krivac za bijeg Lietuvosa. Suigrači su mu svesrdno pomagali, ali i klupa kasnom reakcijom. Tek u 13. minuti Cibonina klupa povukla je prve izmjene i u igru su ušli Ayuso i Andrić. Bilo je već prekasno, Lietuvos je vodio 34:14, izgledao supermoćno i neuhvatljivo. Zašto se čekalo tako dugo na prvu izmjenu obzirom da je Cibona nakon vodstva 7:5 izgledala katastrofalno? Još jedna stvar koju zamjeramo struci, Filip Krušlin i Franko Kaštropil. Aco Petrović kupio je Zadrane uvođenjem Tonija Prostrana u živoj utakmici, mogao je staviti i beka na playa nakon što se Brewer našao u problemima, ali Petrović je u takvoj situaciji ipak vjerovao mladom igraču. Ovdje niti u jednom trenutku utakmica nije bila živa, zar Krušlin nije mogao dobiti barem posljednju četvrtinu koja ionako Ciboni nije mogla donijeti ništa dobroga? Kaštropil je bio nešto sretniji i dobio je minutu i pol koje je odradio pristojno. Najave su bile kako će igrači koji su to zaslužili na treninzima dobiti minutažu bez obzira na sve. Spomenuti su i Krušlin i Kaštropil, ali minutažu nisu dobili. Sad se nije moglo nešto promijeniti, ali njima bi to puno značilo.

Sve u svemu ne izgleda dobro. Teške su utakmice pred Cibonom, a forma i atmosfera nisu na vrhuncu. U Euroligi slijedi gostovanje u Istanbulu kod Efes Pilsena i novi teški poraz mogao bi prejako uzdrmati temelje ove momčadi. Toliko da bi domaći susret s Unicajom mogao dovesti do poraza koji bi značio i gotovo sigurni oproštaj od ambicija za prolazak u drugi krug Eurolige. Drugu godinu zaredom, nije dobro…, nikako nije dobro… Igrači, stručni stožer, uprava, svi, baš svi moraju razmisliti što žele ove sezone (čast nekim igračima koji nisu u krugu uspavanih). Igrači tu neće biti dovijeka, svaka pobjeda i svaka dobra utakmica im podiže cijenu i donosi eventualni jači angažman od trenutnog i njima je u interesu da na terenu ostave srce i bore se za svaki poen, pa ako zbog ničeg drugog, onda zbog svoje budućnosti. Najlakše je sada udariti po Vrankoviću, Ayusu, njihovom sukobu, upravi ili nečem trećem. Svi, baš svi snose svoj dio krivice i moraju se probuditi. Onaj tko ne želi, ne mora, iako nije najbolja u Hrvatskoj, Cibonina škola košarke možda može uz Krušlina gurnuti još neko ime u krug prve momčadi, pa bar nek ti klinci hvataju iskustvo. Uz ovakav pristup pobjeda neće biti pa i nije svejedno da li će gubiti igrač s ugovorom od nekoliko nula godišnje ili klinac koji je perspektiva kluba…