Futurshow Station - dom velikana u povratku

Da se danas nađete u Bologni i ne znate da se tu treba igrati Final Four nekog europskog natjecanja (pa makar najslabijeg), vjerojatno ne biste ni doznali. Gradom je pravi uspjeh naći jedan jedini plakat koji govori o Final Fouru Eurochallengea, svi su posvećeni izborima za europski parlament.

Gradom se tek mogla sresti omanja skupina Ciprana i Francuza koji su došli pratiti svoje momčadi. Od grada koji je u Italiji poznat kao Basket city, jer je košarka cjenjenija od nogometa, ipak bi se moglo očekivati nekakvo veće promoviranje natjecanja koje bi moglo prekinuti sedmogodišnju sušu trofeja jednog od dva gradska kluba.

Dvorana, kojoj su napokon s krova i ulaza maknuti natpisi starog imena, izvana ne djeluje previše moderno. Iznutra je ugodna, no još se radi na njenom poboljšanju kako bi je se dovelo na nivo nekih puno poznatijih dvorana diljem Europe.

Ono što odmah upada u oko je da svuda, hodnicima, tribinama, pa i na samom parketu dominiraju dvije boje, naravno Virtusove, crna i bijela. Sam parket ispunjen je nekolicinom klupskih grbova domaćeg kluba.

Hodnicima se na nekoliko mjesta mogu vidjeti slike sa svim velikanima koji su prošli kroz klub i koji su od njega stvorili jednu od najjačih i najrespektiranijih košarkaških družina. Ukratko, cijeli Futurshow Station odiše Virtusom.

Sportski gledano, najvažniji trenutak dvorane, koja je izgrađena 1993., bio je Final Four Eurolige 2002. godine kada je u finalu Panathinaikos šokirao domaću publiku. Futurshow Station, kojeg mnogi vjerojatno poznaju po starom imenu, PalaMalaguti, najpoznatiji je upravo po tome što Virtus u njemu igra domaće utakmice.

No, osim sporta dvorana je ugostila razne koncerte. Neki od izvođača koji su ugošćeni u ovoj dvorani su Sting, Oasis, Elton John, Metallica, Bruce Springsteen, Red Hot Chilli Peppers, R.E.M. i drugi.

To je peta dvorana u Virtusovoj povijesti, no na početku je bila predviđena isključivo za gradske rivale iz Fortituda. 1996. Virtus je uselio u dvoranu i dijelio ju s Fortitudom, a od 1999. dvoranu koristi isključivo Virtus, nakon što se drugi bolonjski klub vratio u staru dvoranu.

U zadnje vrijeme dvorana ugošćuje i mnoge druge sportske aktivnosti, kazališne predstave, konferencije, sajmove i još neke događaje. U ljeto 2008. dvorana je dobila današnje ime i predviđene su u njoj mnoge promjene, neke od kojih su već napravljene, kao na primjer muzej Virtusa. Trenutačni kapacitet dvorane je 8500 mjesta, a ubrzo bi trebalo biti 11 tisuća mjesta.

Glavni minus dvorane je što ako nemate automobil, a budući da je Bologna studentski grad mnogi nemaju, nije lako otići iz dvorane, budući da u večernjim satima onuda ne prolaze ni autobusi ni vlakovi. No, Claudio Sabatini, predsjednik kluba, najavio je da će uskoro i to biti sređeno.

No, ne može se shvatiti važnost ove dvorane ako se ne zna kakav klub u njoj ima svoj dom. Kada je 17. siječnja 1871. školski učitelj, Emilio Baumann, osnovao gimnastički klub u Bologni nikako nije mogao očekivati da će se nedugo zatim tom klubu osim drugih sportova pridružiti i košarka koja će pod imenom Virtus (kojeg nose od 1922.) postati jedna od najpoznatijih košarkaških momčadi u Europi.

Od tada je momčad osvojila 15 naslova prvaka Italije i dvaput bila prvak Europe. U njenim redovima je dvije sezone igrao, a jednu sezonu bio i trener, Krešimir Ćosić. Kao igrač je u Bologni proveo dvije sezone i osvojio dva državna naslova.

Zlatno razdoblje kluba bile su devedesete i početak stoljeća. Od 1990. do 2002. klub je osvojio četiri prvenstva, pet talijanskih Kupova, jedan talijanski Superkup, Kup pobjednika kupova i dvije Eurolige (jedna je bila premijerna u organizaciji Uleba) uz još dva euroligaška finala.

Dovoljno je spomenuti neke od igrača koji su u tom razdoblju igrali u bolonjskom klubu: Alessandro Abbio, Arijan Komazec, Zoran Savić, Predrag Danilović, Antoine Rigaudeau, Hugo Sconochini, Radoslav Nesterovič, David Andersen, Matjaž Smodiš, Emanuel Ginobili, Marko Jarić. Trener koji ih je vodio do oba naslova prvaka Europe je čovjek kojeg se danas smatra najboljim stručnjakom Europe, Ettore Messina.

U novije vrijeme klub je doživio financijsku katastrofu, no nakon dvije drugoligaške sezone vratili su se na bitna mjesta. Od tada su izgubili jedno finale prvenstva, tri finala nacionalnog Kupa, igrali jednu sezonu Euroligu i ovo im je drugi Final Four Eurochallengea.