Neispričana zadarska priča

Da smo četvrtu utakmicu finala doigravanja između Zadra i Cibone gledali kao neutralni inozemni promatrači, bili bismo oduševljeni. Prekrasna atmosfera u jedinom hrvatskom hramu košarke, grad koji punim plućima diše za taj sport, odličnih, dramatičnih 40 minuta punih preokreta, uzbudljiva završnica s nepredvidljivim ishodom. Sve što košarka i sport mogu ponuditi u svom najboljem izdanju.

Foto: Bernard Jurišić

Manje od pola sata trebalo je da se u utorak ujutro razgrabi 1.300 (?) ulaznica puštenih u prodaju za popodnevnu utakmicu. Nije pretjerano reći da bi ova utakmica vjerojatno do vrha napunila i puno veći nogometni stadion, jer Zadar danas nije bio samo Zadar. Od jutra su se prema sjeveru uputile kolone automobila iz čitave Dalmacije. Košarkaški Zadar podsjetio je na atmosferu koja vlada u ovom dijelu naše zemlje kad Hajduk igra velike utakmice.

Foto: Bernard Jurišić

Trogirski Malari i sinjski Maligani razvili su svoje zastave u Jazinama, a po zadarskim kaletama od ranog poslijepodneva moglo se čuti skandiranje "Mi smo Splićani, Zadar je naš!" Iako "tvrdokorne" Hajdukove navijače košarka (napose Split CO) ne zanimaju previše, mnogi od njih su se u vrijeme nogometne pauze rado uputili u Zadar, pružiti podršku "prijateljskom Tornadu".

Foto: Bernard Jurišić

S druge strane, Cibona je idealno odgovarala kovanici "Sami protiv svih". Za njih je izazov bio i sam izlazak iz autobusa u dvoranu dva sata uoči utakmice, kad su morali otrpjeti prvi "bliski susret" s vatrenim domaćim navijačima, a kad su istrčali pred jazinsko "grotlo", malo je tko prognozirao da će onako trijumfalno završiti susret.

Foto: Bernard Jurišić

Tribine Jazina bile su krcate već sat vremena prije početka. Skandiralo se Aci i Draženu Petroviću, Kreši Ćosiću, a svoje vrijeme iz poznatih razloga dobila je i "Oooo, odbojka na pijesku".

Foto: Bernard Jurišić

Sama utakmica išla je na mlin domaćina, sve do posljednje četvrtine. Tada kao da su se uloge obrnule. Zadrani su postali "muhe bez glava", Zagrepčani konačno opravdali nadimak "vukovi". Makar će se sudačkoj trojci pronaći poneka zamjerka, kriva procjena ili pogreška, domaćini ipak nemaju pravo za razlog svojeg poraza i naslova ispuštenog iz ruku, najprije pokazivati prema njima.

Foto: Bernard Jurišić

Cibonina serija od 0:10 u samo dvije minute zadnje četvrtine nije u sebi imala ništa spornoga. Domaći igrači odigrali su nevjerojatno loše taj ključni period, dozvolivši gostima da se doslovce dignu iz mrtvih i puni samopouzdanja uđu u završnicu.

Foto: Bernard Jurišić

Iako bi se dalo raspravljati o tomu jesu li svih 10 prekršaja koje su zaradili zadarski centri Lalić i Čolak bili "čisti kao suze", ovaj susret nikako se ne može gledati samo iz konteksta te priče. Činjenica govori da je Zadar sve, baš sve imao u svojim rukama i da je "kratkih rukava" ostao ponajprije svojom lošom igrom u najvažnijoj četvrtini.

Foto: Bernard Jurišić

Ako suci zaslužuju poneku "packu", onda je isto tako zaslužuje i onaj "pametnjaković" iz redova domaćih navijača, koji je bacio bocu vode na parket u trenutku dok je Wisniewski izvodio (i promašio) drugo slobodno bacanje pri 89:89 13 sekundi prije kraja.

Foto: Bernard Jurišić

Isto tako, dalo bi se raspravljati i o taktičkim odlukama zadarske klupe, koja nije odlučila zaštititi barem jednog od svojih prekršajima opterećenih centara za samu završnicu. Zar se Perinčić nije mogao barem nekoliko minuta gurati sa Ciboninim "tornjevima" umjesto mršavog Oršulića kojeg su "Cibosi" lako bacali van reketa u svim njegovim pokušajima?

Foto: Bernard Jurišić

Puno je toga za analizirati na zadarskoj strani iz stručnog kuta, recimo i to zbog čega je uporno forsiran šut izvana kad se zna da su zadarski centri snagom i pokretljivošću ipak dominantni Ciboninim. A napose onaj bezidejni posljednji napad za kojeg su domaćini imali čak 13 sekundi, a nisu uspjeli niti doći u poziciju za šut.

Tuga i bijes u očima domaćih navijača nakon utakmice mogli su se opipati. Pusti Narodni Trg umjesto da slavi naslov prvaka, vraćen je turistima. Subota, Zagreb? Ne brinite, Zadrani će svoju kvotu u Draženovom domu sigurno ispuniti. Košarka je ovdje "doručak, ručak i večera". Ako iskreno volite taj sport, jednostavno morate voljeti i Zadar.