Suci - vladari hrvatske košarke

Nije nikakva novost ako kažemo da suci vladaju hrvatskom košarkom. To se niti ne može poreći, dovoljno je pogledati strukturu vlasti u Hrvatskom košarkaškom savezu te imena članova Sabora HKS-a. Ono što je još gore je da se ta vlast počela očitovati i na samim terenima.

U petak je u Jazinama sudac Milan Čanković fizički napao trenera Cibone Dražena Anzulovića. Da li ga je snažno uhvatio za vrat, povukao za košulju, "pogladio" po vratu, to uopće nije bitno, bitno je to da se sudac nema što fizički obračunavati na sportskom borilištu, ali ne samo sudac već i ostali sudionici. Ovaj događaj je jedinstven u našem sportu i apsolutno je za osudu. Pompa oko ovog digla se i dodatno jer se zna da su u našem Savezu suci ti koji su na visokim pozicijama predvođeni bivšim sucem i sadašnjim predsjednikom Saveza Dankom Radićem, ujedno i jednim od dioničara NLB lige.

Čanković je ujedno i član Sabora HKS-a u kojem participiraju i aktivni suci Dragan Medan, Sreten Radović, Saša Šarac, Goran Urukalo, Tonči Anzulović i kao predsjednik Udruge hrvatskih košarkaških sudaca Danko Radić. Na tom istom popisu od 81 vijećnika naći ćete niz političara, opunomoćenika, ali ne i imena naših košarkaških velikana! Slična je situacija i u ostalim tijelima HKS-a. Tonči Anzulović je pak kao aktivni košarkaški sudac bio predložen i za stručnog tajnika Zagrebačkog košarkaškog saveza što je apsolutni sukob interesa, a ujedno obnaša i funkciju povjerenika natjecanja u A-1 ligi košarkašica. Osim nabrojanih, u Savezu djeluje i Srđan Dožai, još jedan aktivni sudac, i to kao direktor marketinga Hrvatskog košarkaškog saveza!

U našoj košarci suci su i povjerenici natjecanja, na visokim funkcijama u županijskim savezima i sve to neizravno može dovesti do sukoba interesa. Sukob interesa je "gadna stvar" i onda ne treba čuditi kada ulica svako malo priča o namještaljkama, nepovjerenju sucima i slično...

Tragom ovog malo smo pogledali strukture ostalih europskih košarkaških tijela i saveza. Uz naš košarkaški savez jedino se Francuzi i djelomice Talijani mogu "pohvaliti" kako imaju nekolicinu sudaca na vrhu piramide dok ostali savezi nemaju uopće ili imaju neznatan broj sudaca u odlučujućim strukturama. U dobrom dijelu saveza suci, umirovljeni suci, se nalaze u funkcijama opunomoćenika na ligaškim utakmicama ili pak delegiraju suce na utakmice, a ne nalaze se u vladajućim strukturama. Da ne spominjemo da u tim vladajućim strukturama nema aktivnih sudaca što je kod nas praksa.

Neslužbeno "sudački klan" zavladao je hrvatskom košarkom krajem svibnja 2001. godine kada je izglasano nepovjerenje dotadašnjem predsjedniku HKS-a Damiru Skansiju. No sam Skansi neposredno nakon smjene izjavio je kako je radio u nemogućim uvjetima obzirom da je od 11 članova Upravnog odbora na svojoj strani imao samo Borisa Lalića, člana boarda Fibe, dok su ostali po "instrukciji" bili protiv. Jedan od glavnih razloga Skansijeve smjene je i tada razgranati sukob Fibe i Uleba u kojem su hrvatski suci stali na stranu Uleba što im je Skansi zamjerio.

Za smjenu Skansija izravno je "optužen" Danko Radić koji je tada već bio član Upravnog odbora HKS-a i kako se voljelo kasnije naglašavati "vladar iz sjene". Radić je vlast i službeno preuzeo krajem 2004. godine, a od početka te iste godine odlaskom Ivana Šukera u Sabor RH, vršio je dužnost predsjednika.

Da se razumijemo, suci su ljudi koji su godinama u košarci, nisu se pojavili jučer, ali pravilo je da suci moraju biti posve neutralni, bez ikakvog posrednog odnosa s osobama na parketu. U slučaju naše košarke baš i nije tako. Kako primjerice netko neće posumnjati u čestitost suca kojem je izravno nadređeni čovjek funkcioner kluba kojem upravo on sudi. Imamo još apsurdnijih primjera gdje jedan čovjek obnaša ili je obnašao funkcije trenera, suca i člana vrhuške Saveza. Kao da Trivković umjesto Vulića preuzme Hajduk i još prihvati visoku funkciju u HNS-u.

Sve ovo dovoljno govori o nesređenoj situaciji u našoj košarci. Mi svoje velikane prebrzo zaboravljamo, da bi se njihov glas čuo moraju se udruživati u razne skupine (npr. G92), a i onda rijetko nailaze na podršku. Zbog čega se ne bi u tijela Saveza dovelo i košarkaške legende, sigurno bi imali što reći i sigurno bi dali pokoji dobar prijedlog. Između ostalog, na brojna vanjska primanja kada bi otišli ljudi koji imaju ime u košarkaškim krugovima, ne bi štetilo našoj košarci. Danko Radić uživa veliki ugled u sudačkom svijetu, ali zar ne dobili više na težini kada bi se vani pojavljivao u društvu primjerice Stojka Vrankovića, Dina Rađe, Rate Tvrdića...., jake delegacije sigurno bi donijele veliki plus.

Bivši igrači rijetko su kad predmet omalovažavanja među navijača i u svakoj anketi će pobrati veće simpatije nego bilo koji sudac. Malo je navijača koji će na kraju karijere hvaliti suce, a napadati igrače, u većini slučajeva situacija je obratna. A kod nas su na vlasti baš oni koje navijači nikad neće cijeniti kao što bi cijenili bivše igrače. No nisu navijači bili ti koji su birali tko će voditi našu košarku, oni koji su na vlasti tako su odlučili i tako im je kako im je. Čankovićev ispad im nikako ne ide u prilog, u javnosti su zaradili još jedan ogroman minus.

Čanković je napravio vrhunsku glupost i za to je kažnjen. Šest mjeseci ne izgleda puno, ali je primjereno. Primjereno je iz tog razloga što je to za njega "doživotna kazna" obzirom da zbog dobne granice više neće moći suditi. No kako će se to odraziti na njegovo članstvo u Saboru HKS-a? I tamo bi trebao biti suspendiran i kažnjen još drastičnijom kaznom. To se vjerojatno neće dogoditi. U našoj košarci suci svoje pozicije čuvaju bolje nego naši tajkuni novac u švicarskim bankama...