Zadar priprema feštu

Ono o čemu smo pisali još nakon završetka Ciboninog puta u Europi, na žalost po Zagrepčane se i ostvarilo. Cibona je na rubu za njih katastrofalne sezone bez ijednog trofeja i drugog kruga Eurolige, sigurno najlošije sezone u samostalnoj Hrvatskoj. Loša selekcija igrača na početku sezone uzela je danak, a nisu niti pomogle kalkulacije u završnici sezone.

Kalkuliranje s biranjem protivnika u polufinalu PH im se odbilo o glavu. Split "ljut" Ciboninim porazom protiv Zagreba, odveo ih je na krilima želje za osvetom u treću utakmicu gdje je Cibona teškom mukom u zadnjim trenucima slavila. Za to vrijeme Zadar je svladao Zagreb i dobio tjedan dana odmora što se pokazuje ključnim u ovoj seriji.

Što se tiče selekcije igrača na početku sezone, Cibona se orjentirala na slaganje momčadi u kojoj gotovo nema hijerarhije i svi su jednaki. Zadar je s druge strane doveo vanserijskog strijelca Carla Englisha, upravo ono što je Ciboni nedostajalo tijekom sezone, čovjeka koji je svake večeri sposoban otići iznad 20 poena. Pred kraj sezone promijenili su i trenera, Popovića je zamijenio izuzetni motivator Aco Petrović koji je znao podići tenzije ovog finala i odvesti seriju na Zadrov mlin.

No sada Petrović pred sobom ima možda najteži dio posla, treba završiti finalnu priču. Zadar je u euforiji, od kraja susreta u Domu Dražena Petrovića cijeli grad živi za utorak, a teško su tu euforiju mogli izbjeći i igrači. Petrović treba igrače spustiti na zemlju i uzeti pobjedu naslova vrijednu, navijači će svoj dio posla obaviti, ali da li će igrači izdržati pritisak jer sad Zadar uzima ulogu favorita.

Cibona s druge strane, od dobrog dijela javnosti već prežaljena, u Zadar putuje sačuvati obraz. Momčad koja je vjerojatno najskuplja u Hrvatskoj i s najvećim budžetom podbacila je na svim poljima i naslov prvaka države jedini može spasiti sezonu. No da li su za to sposobni? Teško je reći iako su ove sezone i pobjeđivali u Jazinama. Dosta će toga ovisiti o psihološkoj spremnosti obje momčadi.

Jedno želimo, a to je da se nakon ovog dvoboja ne spominju suci. To je već sad možemo reći utopija, ali pravit ćemo se naivci i nadati se da je to moguće. Previše su se ljudi u sivom spominjali ovih dana, čak i bez razloga, a treba reći kako im igrači i treneri nisu nimalo olakšali posao. Teško bi bilo biti u njihovoj koži večeras... No pametniji ćemo biti nešto iza 19 sati kada meč bude pri kraju...