Zagreb "ima pluća"

Subota, 16. lipnja 2007. godine. 20 sati. 15 minuta do početka utakmice. Dom Dražena Petrovića je „pun kao čep“. Publika se preznojava isčekujući početak susreta. Ako je suditi prema "zagrijavanju", atmosfera će biti sjajna. Tri minute do početka. Glasnogovornik Cibone Ivan Jurković obavještava publiku da će utakmica biti nakratko biti odgođena zbog kvara semafora. Nekoliko minuta poslije, glasnogovornik Cibone izjavljuje na razglas: "Poštovani gledatelji, obavještavamo Vas da će utakmica biti odgođena 24 sata te da će biti odigrana sutra u 20 sati i 15 minuta." Nevjerica. Pa zar je moguće da on to govori? Ne, ne, to se ne događa. Gledatelji ne mogu vjerovati i polako razočarani počinju napuštati dvoranu.

Očekivalo se da će "afera semafor" u nedjelju ostaviti velikog traga na broju gledatelja i na njihovom intenzitetu navijanja. Znalo se da će Tornado, u kojem god broju došao na utakmicu, biti gromoglasan. Ali, što će biti s "kazališnom publikom" Cibone, koju na noge može podići jedino neki odličan potez?

"Kazališna publika", kako ju je nekoliko puta s pravom nazvao jedan komentator HRT-a, iznenadila je i oduševila sve. U Zagrepčanima se "probudio dišpet", kako u momčadi Cibone, tako kod njihovih navijača. "Kazališni" Zagreb napokon je od Doma Dražena Petrovića napravio košarkašku dvoranu, a ne Dvoranu Vatroslava Lisinskog.

Iako osim standarnih usklika "Heja, heja Cibosi", Cibonini navijači nemaju navijačkih pjesama, te su time hendikepirani u odnosu na Tornado koji ima "širok repertoar", kako navijačkih, tako "anti-navijačkih" pjesama, Zagrepčani su jučer tijekom cijelog susreta bodrili svoju momčad te su uzimali k srcu svaki "nizak potez" navijača Zadra kojemu bi eurofično kontrirali.

Sva ta fanatična atmosfera u Draženovu domu uvelike je pomogla ionako odlično spremnoj momčadi Dražena Anzulovića koja je bila "nabrijana do daske". "Navijači su nam dali energiju. Igrali smo za njih. Bilo bi predivno kad bi uvijek napravili ovakvu atmosferu", govorio je Panamac Chris Warren nakon utakmice.

Navijači Cibone su "počastili" i trenera Zadra s "Aco, pe....!" kao znak nagrade za sve izjave protiv Cibone i njihova trenera protekla dva tjedna. "Ulje na vatru" ionako odlične atmosfere samo je dodao miljenik navijača Jurica Žuža koji je postigao 12. tricu Cibone u drugom poluvremenu. Na kraju, navijači su bučno pozdravili svoje večerašnje junake koji su slavili naslov prvaka.

Atmosfera kakva se samo poželjeti može. Nadajmo se da će se taj fanatizam nastaviti i sljedeće godine u Euroligi i NLB ligi. S ovakvim navijanjem, Cibonu bi teško pobijedio i europski prvak Panathinaikos.

Što se tiče navijača Zadra, oni zavređuju poseban dio teksta. I dok direktor Cibone Božo Miličević govori kako zavidi Zadru na Tornadu, teško se oteti dojmu da Tornado više navija protiv Cibone, nego za Zadar. I dok je "gušt" slušati zadarske navijače kako skandiraju svome klubu, svojim igračima i kako pjevaju dalmatinske pjesme, u čemu im zasigurno nema premca u Hrvatskoj, a možda niti u svijetu, onda je žalosno slušati i gledati kako navijaju protiv kluba kojemu su stigli u goste.

Trećina navijanja Tornada u ovom finalu prošla je u znaku "stihova": "Je... te, Cibono!“, "Cigani, cigani!" i sličnih vrijeđanja za račun zagrebačkog kluba. Što tek reći za rasističko huhutanje Brentu Wrightu koji to nije ničim zaslužio već ga je to samo dodatno "napalilo"?

Pitanje je zašto se prvenstveno navija protiv protivnika, a ne za svoj klub? Kad će se prerasti te "dječje bolesti"?