March Madness - veliki ples college košarke

Važno je sudjelovati. Nemojmo se zavaravati, svaka momčad želi pobijediti, ali da bi mogli pobijediti - moraju sudjelovati. A, na veliki ples najboljih sveučilišnih košarkaša dolazi se samo s pozivnicom, pozivnicom koju su organizatori prošle nedjelje poslali na 65 adresa širom Amerike. Među onima koji ove godine neće plesati su i takve legende college košarke poput UCLA, momčadi s rekordnih 11 naslova, od toga sedam uzastopnih. Nema niti North Caroline, prošlogodisnjeg pobjednika. Slava starih dana u NCAA ne nosi nikakvu vrijednost, isto kao što dresove UCLA i NC više ne nose Kareem Abdul-Jabbar i Michael Jordan, već mladići koji vrijednost svojeg sveučilišta moraju ponovno dokazati. I koji u tome ove godine nisu uspjeli.

Upravo ta nepredvidivost jedan je od glavnih razloga zbog kojih je NCAA košarkaški turnir za mnoge u Americi najzanimljiviji sportski događaj godine. Svake godine. Nakon "play-in" utakmice u igri će ostati 64 ekipe, koje će u sljedeća nepuna tri tjedna knock-out sustavom odlučiti državnog pobjednika. Teoretski broj mogućih ishoda svih tih utakmica je preko devet trilijuna, a bilo kome tko redovno prati taj ludi turnir čini se da je svaki, ali baš svaki od tih teoretskih ishoda moguć.

U prvom krugu turnira, koji počinje danas, broj sudionika dva puta će se prepoloviti. U četiri regionalna predturnira, koji ne predstavljaju geografsku podjelu sveučilišta, po 16 momčadi je rangirano po snazi. Taj renking rezultat je uvijek kontroverznih odluka koje donosi komisija NCAA u posljednju nedjelju prije početka turnira. Komisija ima za zadatak odrediti 34 momčadi koje su rezultatima regularne sezone zaslužili pozivnicu - ostala 31 pozivnica automatski se šalje školama koje su pobijedile na turnirima svojih konferencija. Nakon toga sveučilišta se dijele u četiri podjednako jake skupine - Istok, Jug, Zapad i Srednji zapad - a po četiri najbolje momčadi probijaju se u osminu finala, "sweet sixteen". Sretnicima slijede "elite eight" i "final four", a najbolja će ekipa ove godine rezati mrežice na Uskršnji ponedjeljak u Indianapolisu.

Konsenzus je da najbolje šanse za pobjedu ima Kansas. Kansas University je u povijesti sveučilišne košarke, ali i košarke uopće, povijesno mjesto. Prvi trener Kansasa bio je onaj isti James Naismith koji je košarku - izmislio. Njegov učenik i nasljednik, Phog Allen, dao je usporediv doprinos današnjoj popularnosti tog sporta, jer je upravo on bio instrumentalan u formiranju NCAA turnira te jedan od glavnih pobornika uvođenja košarke u program olimpijskih igara.

Danas im je trener Bill Self, čovjek kojeg krase neusperediva upornost i samopouzdanje, kvalitete koje se odražavaju i u njegovoj momčadi. Njegovi Jayhawksi izgubili su samo dvije od 34 utakmice na putu do mjesta prvog nositelja grupe Srednjeg zapada i cijelog turnira. Na terenu ih vodi razigravač Sherron Collins, za kojeg tener Self kaže: "Ne znam niti jednog igrača koji je u stanju tako nametnuti svoju volju za pobjeđivanjem grupi individualaca na parketu."

Kansas lovi svoj četvrti naslov i drugi pod vodstvom Selfa, nadajući se da će prekinuti osmogodišnju tradiciju po kojoj prvi nositelj ne osvaja turnir. Glavni suparnici su im Kentucky, Duke, Syracuse i West Virginia, a donekle i komisija NCAA koja im je "namjestila" možda i najteži put do finala. Ali, ožujak nije vrijeme za isprike, ožujak je mjesec u kojem se pobjeđuje ili ide kući. Svejedno protiv koga, svejedno u čijoj dvorani. Šest pobjeda donosi naslov, a do danas se barem na papiru svi mogu nadati da će upravo oni pronaći formu i inspiraciju u najvažnijem trenutku.

Nezaboravni trenuci:

Grant Hill - Christian Laettner, Duke protiv Kentuckyja, 1992 Regional finals

Worthy + Jordan vs. Ewing + Floyd, finale 1982, Jordan zabija za pobjedu

Chris Webber timeout/tehnička, finale 1993 Michigan - North Carolina

Illionis - Arizona, povratak nakon -15 četiri minute prije kraja 2005.