Na današnji dan: Rođen je onaj koji je mijenjao košarku

Da je živ, danas bi svoj 72. rođendan proslavio vjerojatno najveći hrvatski, a zasigurno i jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena. 26. studenog 1948. godine u Zagrebu je rođen Krešimir Ćosić.

Iako je rođen u Zagrebu, Krešo je svoje djetinjstvo proveo na otoku Pašmanu i Zadru u kojem je i počeo svoju košarkašku karijeru, a prve seniorske korake napravio sezone 1964/65, baš one mitske u kojoj je Zadar osvojio svoj prvi naslov prvaka Jugoslavije te je osnovan Tornado, a mršavi i visoki momak se predstavio zadarskoj i jugoslavenskoj publici.

Do odlaska na studij u SAD Krešo je sa Zadrom osvojio još dva naslova te je izrastao u jednog od najboljih europskih košarkaša i već je u vitrinama imao i reprezentativna srebra s OI u Meksiku, SP u Urugvaju i Eurobasketa u Italiji.

Na sveučilištu je proveo četiri godine na Brigham Young sveučilištu u državi Uti gdje je postao najveći igrač u povijesti sveučilišta, a 1972. je postao prvi neamerički igrač koji je izabran u All-American petorku najboljih sveučilišnih igrača.

Izabran je na NBA draftu dva puta. 1972. ga je birao Portland, ali je ostao na sveučilištu, dok su ga 1973. birali LA Lakersi, ali tad nastaje ona mitska "Zovu Lakersi, ali zove i Zadar!" Naime, KK Zadar je u četiri godine od Krešina odlaska potonuo do samog dna jugoslavenske lige i trebala je pomoć.

Ćosić se vratio 1973. i mnogi europski košarkaški kroničari baš taj trenutak uzimaju kao početak nove ere u europskoj košarci. Ćosić je u Zadru preuzeo gotovo sve - djelovao je kao igrač, sportski direktor, šef omladinskog pogona, a bio je zadužen i za žensku momčad. Donio je nove dresove i nove ideje iz SAD i Zadar je postao avangarda.

Igrajući neku novu košarku bez strogih pozicija i šablona, Krešo i Zadar udarili su temelje razvoja moderne košarke, a Krešo je bio jedan od prvih koji je igrao i branio svih pet pozicija, prototip onoga što će kasnije biti Magic Johnson, Toni Kukoč, LeBron James. Doveo je Douga Richardsa u Zadar sa svog BYU-a te je tako Zadar postao prvi klub s američkim igračem u povijesti Jugoslavije.

Zadar i Krešo, uz nezaobilaznog Pina Giergiju su pokorili Jugoslaviju još dva puta, 1974. i 1975. , a u Kupu europskih prvaka je stigao do polufinala gdje je ispao od Real Madrida. 1976. odlazi iz Zadra u Olimpiju gdje je bio i glavni trener, pa u Bolognu gdje osvojio dvije talijanske lige te je pomogao u stvaranju europskog velikana koji će kasnije biti poznat pod imenom Virtus.

Mirko Novosel ga je vidio kao kariku koja nedostaje za europski uzlet pa je jesen svoje igračke karijere Krešo proveo u Ciboni s kojom je osvojio tri jugoslavenska kupa u nizu (1980-83) te Saporta kup i ligu Jugoslavije 1982. Bio je to temelj za momčad Cibone koja će kasnije pokoriti Europu.

Za sve to vrijeme je s reprezentacijom Jugoslavije nizao uspjehe i osvojio sve što se osvojiti dalo. Potpisuje olimpijsko zlato iz Moskve te još dva srebra, dva svjetska zlata i dva srebra, tri europska zlata, tri srebra i broncu. Ukupno je to nestvarnih 14 reprezentativnih odličja s tri najveća natjecanja.

Kao trener je nakon završetka karijere vodio u sezoni 1984/85 Jugoplastiku gdje je krenuo s građenjem i odgojem ekipe koja će samo nekoliko godina kasnije osvojiti tri europska naslova. Iz Jugoplastike je otišao kako bi preuzeo jugoslavensku reprezentaciju i udario temelje mladoj ekipi koja će kasnije s Dudom Ivkovićem osvojiti sve.

Radio je kao trener u svom Virtusu te u AEK-u iz Atene, a kao funkcioner u Zadru je krenuo u stvaranje mlade momčadi koja je predvođena Arijanom Komazecom i Dejanom Bodirogom trebala napasti najveće ciljeve. No, sve je prekinuo rat, Bodiroga je otišao i postao jedan od europskih velikana, a uskoro je isto učinio i Komazec.

Krešo je potjeran iz svog kluba, a za vrijeme rata je pomogao domovini kao ambasador u SAD-u u najteža vremena. U hrvatsku je donio Crkvu Isusa Krista Svetaca Posljednjih Dana, poznatiju kao Mormoni, religiju koji je prihvatio u SAD. Preveo je Knjigu Mormona na hrvatski jezik.

Umro je od limfoma, prerano sa samo 47 godina u Baltimoreu. Dobio je sve najveće počasti u košarci, FIBA i Euroliga su ga izabrale među 50 najvećih igrača i 50 onih koji su najviše doprinosili košarci u Europu. Bio je košarkaški genij, jedan od onih koji su ni iz čega stvarali vrijednost. Gdje god bi došao je nizao uspjehe i dizao sve na razinu više i tako je oblikovao europsku košarku. Po izboru hrvatskih sportskih novinara je proglašen najvećih hrvatskim sportašem ikad.

Zadrani su svoju dvoranu na Višnjiku nazvali prema njemu, a njegova fotografija dan danas obilježava sjeverni zid Jazina. Po njemu se zove i trg ispred zagrebačkog Doma sportova, hrvatski košarkaški Kup nosi njegovo ime, a umirovljeni su mu dresovi u Zadru i na BYU u dvorani koja je sedamdesetih sagrađena samo da bi primila sve zainteresirane koji su htjeli gledati genija na djelu.