SP 1986: Najbolniji poraz u povijesti jugoslavenske košarke ublažen osvajanjem bronce

Deseto Svjetsko prvenstvo održano je od 5. do 20. srpnja 1986. godine u Španjolskoj, a Jugoslavija ga neće pamtiti po osvojenoj bronci, već po jednom od najbolnijih poraza u košarkaškoj povijesti, utakmici koju je, činilo se, bilo nemoguće izgubiti.

No, krenimo redom. Uoči početka natjecanja usvojena je promjena u pravilima prema kojoj se nakon slobodnih bacanja, koja se izvodne nakon namjernog prekršaja, momčad ponovno dobiva loptu u posjed.

Po prvi puta u povijesti natjecale su se 24 reprezentacije koje su bile smještene u četiri skupine. Iz svake skupine u dalje su išle prve tri ekipe, nakon čega su se formirale nove, dvije grupe s po šest reprezentacija. Prenosili su se bodovi osvojeni protiv onih koji su iz iste grupe prošli dalje. Dvije najbolje išle su dalje, u polufinale.

Izbornik je bio Krešimir Ćosić koji se nije libio ubaciti u vatru mlade igrače. Tako je Cibona imala cijelu petorku: Aleksandra i Dražena Petrovića, Danka Cvjetićanina, Zorana Čuturu i Franju Arapovića. U reprezentaciji je debitirao Veljko Petranović, kao i 18-godišnji Vlade Divac.

Jugoslavija je apsolutno izdominirala svoju skupinu u kojoj je ostvarila svih pobjeda uz koš razliku +150. U prvoj utakmici svladala je Novi Zeland (118:81), zatim još jače pregazila Maleziju (131:61), nakon čega je porazila Nizozemsku (95:74), Argentinu (87:68) i Kanadu (83:80).

U drugoj rundi krenula je laganom pobjedom protiv Kine (106:82), a zatim i protiv Italije (102:76), da bi u izravnoj borbi za prvo mjesto bolje bile Sjedinjene Američke Države koje su slavile sa 69:60.

Slijedilo je polufinale i dvoboj protiv branitelja naslova Sovjetskog Saveza. Samo jedna minuta katastrofe donijela je poraz, a kako se sve odigralo, vjerojatno se nikada neće zaboraviti.

Od početka utakmice Jugoslavija je diktirala tempom utakmice. Na poluvremenu je imala vodstvo 40:37, a na početku drugog i devet koševa prednosti (54:46). Sabonis je nakon toga vratio Sovjete u igru, smanjujući na 56:55, ali ubačajem Čuture vraća se Jugoslavija na devet razlike (85:76).

Dogodilo se to 55 sekundi prije kraja, gotovo da je krenulo slavlje, no do njega ipak nije došlo. Prvo je Sabonis pogodio tricu od table iz očaja, a Zoran Radović zatim gubi loptu odmah ispod koša što za novu tricu koristi Tihonenko.

12 sekundi prije kraja loptu je dobio Vlade Divac, radi grešku, a Sovjetski savez ima napad za pobjedu. U posljednjim sekundama Valters za izjednačenje i produžetak (85:85). U dodatnom vremenu Sovjeti okreću i dolaze do pobjede 91:90.

Utakmica za treće mjesto donijela je dvoboj protiv Brazila i laganu pobjedu 117:91, no bila je to slaba utjeha za Jugoslaviju koja je ispustila pobjedu. No, krivca je trebalo pronaći, a s raznim se epitetima najviše morao nositi Divac.

Nakon toga napalo se i Dražena da se skrivao od lopte, nakon toga i Ćosića koji je dopustio neiskusnom Divcu da uopće igra u toj završnici, kao i Aleksandra Petrovića koji je tijekom produžetka tri puta gubio loptu.

Prema riječima Divca, u tim se trenucima želio potpuno ostaviti košarke, no utješio ga je Dražen Dalipagić, a zatim i izbornik koji mu je dao da igra protiv Brazila kao da se ništa nije dogodilo.

U finalu su do pobjede i drugog naslova svjetskog prvaka stigli Amerikanci koji su igrali jako dobro i slavili s 87:85. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Dražen Petrović, dok je najbolji strijelac bio Nikos Galis.