Španjolci suvereno prošli finalom i okitili se trećim europskim zlatom

Još prije 20 godina čovjek hrvatskih korijena koji je Houston Rocketse odveo do dva uzastopna naslova NBA prvaka, Rudy Tomjanovich, u kamere je rekao jednu bolno točno i toliko puta dokazanu rečenicu koja je kako su godine prolazile postala kultna: „Nikad ne podcjenjuj srce šampiona“.

I opet se pokazala točnom. Možda podcijeniti nije prava riječ, no kada su redali otkazi za otkazom, kada se rotacija tražila u negdje u klubovima između srednjeg i višeg doma domaće lige, malo je bilo onih koji su veliku košarkašku naciju Španjolsku u rujnu ove godine vidjeli kao argumentiranog kandidata za europski tron. Ali Španjolci su uspjeli upravo to, otišli su do samog kraja. Treći put u posljednja četiri Eurobasketa.

Jer imali su srce pravog šampiona, imali su nadčovjeka Paua Gasola, imali su „cojones“, imali su, treba se toga prisjetiti, i sreće. Drugačije se nije moglo u posljednji trenutak zaustaviti ispred provalije koju su spremili Nijemci, a onda od drugog poluvremena s Poljskom krenuti igrati košarku vrijednu europskog zlata. I pritom pobijediti Grčku, Francusku, naposlijetku i Litvu. I još dvaput u tri dana utišati 27 tisuća ljudi koji „grme“ na svaki tvoj posjed lopte.

Litva je dobila francusku pristranost, uz nešto svojih navijača, dobila je i tisuće domaćih koji nisu pali u depresiju nakon polufinala, ali ako je netko navikao igrati u takvoj neprijateljskoj atmosferi, onda su to Španjolci. „Zviždače“ je u prvom valu Furija umirila već za nekoliko minuta. Od Llulla koji je na početku brao sve plodove Gasolovih blokova, do Fernandeza i Gasola koji su trpali ono što bi im Llull iskreirao.

U prvoj četvrtini Litva nije došla na utakmici. Duhom i glavom. Svaki pokušaj napada zabijao bi se u španjolski obrambeni blok, bez uopće i pokušaja prema košu, a koliko je tu bilo nervoze, dovoljno je samo reći da su Litavci već u pet minuta imali isto toliko lopti bačenih u bunar.

Ni jača litavska strana, obrana i ratnički gard, nije mogla zaustaviti Gasola i društvo koji su u 15. minuti poveli s 34:18, a samo je Gasol već imao 12 poena na kontu. Onda su se pojavili i Litavci, prije svega nekadašnji trademark - šut. Tricu je pogodio Kalnietis pa onda dvije zaredom Seibutis, čovjek koji do finala nije pogodio ni jednu.

Te su trice Litavci ponajviše izvukli iz napadačkih skokova, segment koji je Litavce držao na životu. Samo u prvom poluvremenu uhvatili su 13 skokova ispod španjolskog skoka ili tri više nego ispod vlastitog. Prepolovili su -16 u nepune četiri minute (29:37), ali tu napadačku nit koju su ispleli Litavci brzo su presjekli Ribas, Fernandez i Gasol za 52:35 u 25. minuti utakmice.

Jednog raspoloženog Španjolca Litavci su neutralizirali. Fernandez, do tada jedini uz Gasola dvoznamkenasti Španjolac uz 11 poena (do kraja se priključio i Llull s 12), dobio je udarac iz bloka taman u bolna leđa i uz velike muke sišao s terena, no kako je igrala Španjolska, a kako Litva, košarkašima u zelenom teško bi pomoglo da su u kompletu izbacili Gasola, Llulla i Mirotića koji je s dvije trice dao dovoljan doprinos kod litavskih prijetnji.

Claver je tricom pred istek treće dionice svojoj reprezentaciju donio +18 (60:42) i tu je krenulo konačno zatvaranje finala sa španjolske strane koje, zapravo, od početka nije ni postojala. Finala koje je Španjolcima nakon Poljske 2009. i Litve 2011. donijelo treće europsko zlato. A Litavcima ponovno, drugu godinu uzastopce, utješnu srebrnu nagradu.