Texas Western Miners – na putu do slave

Mladi trener Don Haskins, nakon nekoliko godina provedenih kao trener srednjoškolskih momčadi, odlučio je prihvatiti izazov i 1961. godine postaje trener Texas Western sveučilišta. Iako je do tada bilo, posebno na jugu SAD-a, uobičajeno da se ekipe sastoje samo (ili većinom) od igrača bijele boje kože, Haskins odluči igrati protiv „pravila“, protiv diskriminacije i rasizma. Već prilikom dolaska, ekipi priključuje tri afro-američka igrača. U svojoj prvoj sezoni ostvaruje vrlo dobar score 18-6, da bi u sljedećoj sezoni bio 19-7 kojim je taj koledž prvi put odveo na završni NCAA turnir gdje gube u prvoj utakmici.

Sezonu 1965./66. se može opisati samo kao sportsku senzaciju i pravo čudo. Ekipa se sastojala od sedam tamnoputih igrača: Bobbyja Joea Hilla, Davida Lattina, Orstena Artisa, Williea Worsleya, Williea Cagera, Nevila Sheda i Harrya Flournoya, te pet bijelih igrača: Jerryja Armstronga, Louisa Baudoina, Dicka Myersa, Davea Palacija i Toga Raileya.

Apsolutno dominiraju svojom konferencijom. Protivnici su im morali čestitati na pobjedi 23 puta. Tijekom sezone doživljavali su brojne prijetnje od rasistički i neprijateljski nastrojenih Amerikanaca. Prvi i posljednji poraz doživjeli su u zadnjoj utakmici kada ih je ekipa Seattlea pobijedila 74-72. Iako su imali napad za iznednačenje, Bobbyja Joea Hilla prilikom šuta faulira igrač Seattlea, no suci se nisu oglasili pa su Minersi otišli na završnicu u Maryland sa scorom 23-1 kojim su uvjerljivo predvodili svoju konferenciju. Završnica se održavala od 7. do 19. ožujka. Minersi redom dobijaju: Oklahomu City 89-74, Cinccinati nakon produžetka 78-76 i nakon dvostrukog produžetka Kansas 81-80 te su stigli do Final Foura.

Polufinalna utakmica odlazi u njihovu korist. Pobijeđena je Utah 85-78. U drugoj utakmici Kentucky je pobijedio Duke sa 83-79. Inače, spomenimo da je prvi afro-amerikanac za Kentucky zaigrao 1969. godine.

Nakon utakmice, Haskins održi sastanak sa igračima te im objavi nešto što je do tada bilo nezamislivo. Odluči igrati samo sa tamnoputim igračima. Kompletna crna prva postava protiv kompletne bijele postave, koju je na teren poslao Adolph Rupp, četverostruki osvajač NCAA prvenstava i trener koji je vodio sveučilište tada već 36 od ukupno 42 godine.

Haskins je nadmudrio svoga kolegu. Preuzeo je vodstvo sredinom prvog poluvremena i nikako ga do kraja nije ispuštao. Konačnih 72-65 i ukupni omjer 28-1 odveo je ovo sveučilište do prvog i zasada jedinog NCAA naslova u svojoj povijesti. Utakmica je nazvana najvećom senzacijom i najvažnijom utakmicom u povijesti sveučilišne košarke.

Spomenimo kako im nitko nije donio ljestve da odrežu mrežice na koševima što je dakako bio običaj za prvake. Nevil Shed morao je podignuti Willieja Worsleya koji je imao čast da to napravi u ime svog sveučilišta. Također nikada nisu bili pozvani u Ed Sullivan Show, što je bio običaj za sve sveučilišne prvake.

Vrijeme nakon titule

Don Haskins – Iako nikada ponovno nije dostigao ovaj rezultat, Haskins ostaje upamćen kao veliki trener. Do kraja trenerske karijere ostao je na klupi Minersa, koju je napustio 1999. godine sa ukupnim omjerom od 719 pobjeda i 353 poraza. U svojoj knjizi Glory Road, po kojoj je snimljen i film 2006. godine, napisao je: "Sigurno nikada nisam očekivao da ću biti netko tko će mijenjati svijet. Rekao sam mnogo puta tijekom posljednjih 40 godina i jako dugo vremena sam mislio da je osvajanje prvenstva bila najgora stvar što mi se dogodila. Poželio sam da nikada nisam pobijedio onu utakmicu protiv Kentuckyja jer bi život bio puno lakši za mene, moju školu i moje igrače." 1997. godine primljen je u košarkašku Kuću slavnih. Umro je u svom domu, 7. rujna 2008. godine.

Willie Cager – osnovao je dobrotvornu organizaciju u El Pasu da pomogne siromašnijim studemtima da uspješno završe školovanje. Izabran je na draftu 1968. godine od strane Baltimore Bulletsa u 12. rundi, no zbog zdravstvenih problema nikada nije zaigrao u NBA-u.

David Lattin – 1967. godine izabran na draftu kao deseti pick 1. runde od strane San Francisco Warriorsa. Profesionalno je igrao još osam godina.

Nevil Shed – izabran u četvrtoj rundi drafta 1967. godine od strane Boston Celticsa. No, svoju karijeru morao je završiti zbog loma noge u trening-kampu. Zbog toga nikada nije zaigrao u NBA. Kasnije se vratio na svoje sveučilište i bio pomoćnik Haskinsu.

Jerry Armstrong – radio je 30 godina kao košarkaški trener u Missouriju. Također je bio profesor biologije i tjelesnog.

Louis Baudoin – bio je profesor i trener na Albuquerque akademiji 33 godine.

Orsten Artis – radi je dugo godina kao policijski istražitelj u Indiani

Harry Flournoy – nakon odlaska sa sveučilišta radi kao učitelj i trener u jednoj osnovnoj školi.

Bobby Joe Hill – ostaje u El Pasu čitav život i ženi se sa svojom dugogodišnjom ljubavi. Umro je 2002. godine od srčanog udara.

Dick Myers – nakon odlaska sa sveučilišta radi u tvrtki koja proizvodi torbe.

David Palacio – nakon završetka školovanja radi u glazbenoj industriji 36 godina.

Togo Riley – bio je dugogodišnji profesor u malom gradiću Port Nechesu.

Willie Worsley – Odigrao je 24 utakmice za New York Netse tijekom sezone 1968-69. Kasnije je bio dugogodišnji trener srednjoškolske momčadi Spring Valley.