Hezonja: "Ovaj dres nosim zbog Dražena, pokušat ću napraviti ono što on nije mogao"

Mario Hezonja od ove sezone nosit će dres Portland Trail Blazersa. Nakon odlaska iz Knicksa, javili su se Blazersi, a Hezonju tamo čeka poznato lice, Jusuf Nurkić.

"On je moj veliki prijatelj. U dobrim smo odnosima već godinama, još puno prije NBA lige. Pravi smo prijatelji, jedno vrijeme bili smo i susjedi, on je dio moje obitelji. I prije mi je puno pomogao, bio sam još u Barceloni kada je on draftiran pa sam ga stalno zivkao, ispitivao kako je... Kada sam došao ovdje dao mi je puno kontakata, a ovdje je jaka zajednica naroda iz naše regije što je sjajno."

Hezonja nije bio u pobjedničkim momčadima otkako je stigao u NBA ligu, sada je napokon u jednoj takvoj.

"Zanimaju me pobjede. Nisam to baš puno puta osjetio u zadnje četiri godine. U Barceloni je sve bilo podređeno pobjedama, ovdje je bilo drugačije. Napokon sam u sjajnoj momčadi s izvrsnim igračima, karakterima. Neil nam je rekao da su u Portlandu vrlo oprezni u dovođenju igrača i to se vidi. Obično ne komentiram prvih nekoliko mjeseci takve stvari, ali u cijelom okruženju mogu reći da sam napokon sretan."

Hezonja nema ništa protiv igranja i na poziciji četvorke, a s Portlandom je imao kontakte i dok je bio u Orlandu.

"Razgovarali smo i o toj poziciji krilnog centra, nakon moje rookie sezone postao sam puno veći pa su me stavili na četvorku, a s mojom kontrolom lopte i šutom mislim da mogu raširiti reket, Dame i CJ ne bi se toliko morali mučiti s loptom i bili bi svježiji kroz utakmicu."

"Zvali su me ranije, ali već sam išao prema New Yorku. Ta priča je bila predobra i htio sam to iskusiti, ali neću to više komentirati. Znam da ovo momčad za mene i da se savršeno u nju uklapam."

Nurkić ima sjajan odnos ne samo s Marijem, nego i s njegovim ocem.

"S 15 godina otišao sam u Barcelonu, a on je došao u Zagreb igrati za Cedevitu. Ona su on i moj otac ispijali kave i gledali zajedno moje utakmice. Puno su razgovarali, otac mi je slao slike s njim. Nakon što mi je završila sezona vratio sam se u Zagreb i tu smo stalno bili zajedno."

U Orlandu mu nije bilo jednostavno, ali puno toga je naučio.

"Nikada nije bila stvar u samopouzdanju. Te godine su mi pomogle da postanem igrač kakav sam danas. Draftiran sam u vrhu kao šuter za kojeg nitko nije znao, a sada sam krilni centar većih proporcija. Srećom imao sam uz sebe sjajne veterane koji su mi govorili stvari koje moram znati, a ne one koje volim čuti. Nije bitno igraš li ili ne, moraš svoje napraviti u svlačionici prije i poslije utakmice, prvi doći na teren..."

Za kraj broj 44, izabrao ga je zbog Dražena Petrovića.

"Ovaj dres nosim zbog Dražena i zbog svega što je napravio za Hrvatsku. Hrvatski navijači su sjajni, ovo je za njih, ali najviše za Dražena. Igram u istom klubu s istim brojem koji je nosio kada je došao ovdje. On je više nego istinska legenda za nas u Hrvatskoj i pokušat ću napraviti ono što on nije mogao."