Joakim Noah – novi "ministar" obrane i najbolji asistent među centrima

Njegov cilj nije zakucati, slomiti protivnički obruč, odgovarati na alley-oop-ove suigrača, već je više skloniji košarkaškom tradicionalizmu, polaganju i sigurnim koševima te odabiru šuta samo onda kada je to zaista nužno. Ono što je u njegovim europskim korijenima.

Njegov prosjek u NBA sezoni 2013./2014. trenutno je stao na 12.6 poena, 11.3 skokova i 5.4 asistencija. Iza njega su četiri triple-doublea, dakle čak četiri puta je skupio dvoznamenkasti broj poena, skokova i asistencija. Asistencija? Ne zaboravimo da se radi o centru, ali očito ne onom klasičnom američkom, koji se oslanja na svoju muskulaturu i vjeruje svom atleticizmu. Ne. Govorimo o igraču, koji se ne boji dodati suigraču onda kada on nije u mogućnosti okončati akciju, igraču koji će pogoditi slobodna bacanja i ne bojati se da će ispucati airball, igraču koji će skakati koliko je god potrebno puta, samo da lopta završi u njegovim rukama. Nešto što je prije njega radio samo Dennis Rodman. Govorimo o Joakimu Noahu.

Noah je rođen i odrastao „preko bare“. Ali je igrač francuskih korijena i dugo je nosio dres košarkaških „Tricolora“ te s njim osvojio srebro na Eurobasketu prije tri godine. Njegov otac je evidentno unio onoliko sportskog duha koliko je Joakimu bilo potrebno da izraste u prvoklasnog sportaša, košarkaša koji je sve iznenadio svojim ovosezonskim nastupima. Yannick Noah je Joakimov otac, bio je tenisač, ujedno i pobjednik Roland Garrosa 1983. godine. 21 godinu kasnije gleda sina kako pretendira za sami vrh liste igrača za MVP-a sezone. Bolji od njega samo su Kevin Durant, LeBron James i Blake Griffin. Osim toga, nedavno je izabran za najboljeg defenzivnog igrača lige, što je potvrda da i NBA s novim ravnateljem Silverom na čelu također cijeni ono što je Noah radio tijekom cijele sezone, a posebno u fazi obrani. Tako je centar Chicago Bullsa srušio nade Roya Hibberta, koji je tu nagradu ove godine najavio kao prioritet.

A prethodnih sezona nije bilo sve „med i mlijeko“, kada govorimo o igri Joakima Noaha. Tom Thibodeau je zaista jedan od najboljih trenera u ligi i nije čudo što i on direktno odlučuje o tome, koji će igrači braniti dres američke reprezentacije, u ovom slučaju na predstojećem Svjetskom prvenstvu u rujnu u Španjolskoj. Thibodeau forsira Noahovu igru, jer je znao što se krije u tom „nadobudnom“ centru visokom 211 centimetara.

Već sedam godina Noah igra za Bullse, a tek se probudio prošle godine kada je izabran u All Star momčad Istoka. Isti uspjeh upisao je i ove godine, uz napomenu da se nalazi među listom rijetkih koji nisu zakucali na All Star utakmici. Nešto što ćete vjerojatno vrlo rijetko i vidjeti i pročitati.

Međutim, njegove asistencije oduševljavaju ove sezone više nego ostali njegovi statistički parametri. Prosjek od 5.4 asistencije u 82 utakmice regularne sezone je nešto čime se u društvu centara može pohvaliti samo on. Noah je „proključao“ u veljači ove godine protiv Atlanta Hawksa kada je upisao 19 poena, 16 skokova i 11 asistencija. Osam dana kasnije je protiv Raptorsa asistirao 13 puta. Postao je time prvi centar s tri ili više utakmica s dvoznamenkastim brojem asistencija u sezoni nakon Brada Millera u dresu Kingsa u sezoni 2005./2006. Također je prvi centar s 13 asistencija u jednoj utakmici nakon Vlade Divca, kojemu je to za rukom pošlo prije točno 18 godina.

Njegove asistencije nisu ono što prakticira primjerice Chris Paul, niti ono čime se mogu dičiti još primjerice Stephen Curry ili možda Lance Stephenson. Kada se morao ili trebao poistovjećivati s nekim od razigravača, onda bi to sigurno bio Tony Parker.

Noahova požrtvovnost je dovela Bullse do četvrtog mjesta nakon regularnog dijela sezone, mjesta koje im je dovelo Washington Wizardse u prvoj seriji doigravanja. Iako Noah nije igrao loše u prve dvije utakmice na domaćem parketu, nije mogao pomoći i spriječiti dva poraza i preseljenje serije u Verizon Center u američku prijestolnicu. Šanse Bullsa za prolaz su se drastično smanjile, tim više što „čarobnjaci“ imaju dvije „meč lopte“ pred vlastitom publikom.

U prvoj utakmici je ubacio deset poena uz isto toliko skokova, a tom učinku dodao je i svoje četiri „noahovske“ asistencije. Par dana kasnije uslijedio je novi domaći poraz, ovog puta nakon produžetaka gdje je Noah ubacio 19 poena uz 12 skokova i tri asistencije. Nije toliko loše za Noaha, ali nije ni razini vođe ekipe. Ekipe koja mora loviti „nemoguće“ u predstojećem periodu.

Njegova ležernost pod košem, borbenost kojom se može rijetki u ligi pohvaliti. Pa čak i kroz njezinu povijesti. Čovjek koji je ono naučeno kroz košarkaško školovanju u SAD-u kombinirao s tradicionalnim i europskim košarkaškim „minimalizmom“, jednostavnim rješavanjem akcija i visokoj razini obrambene igre, čovjek koji je, iako tek u 29. godini uspio promovirati svoje ime te postati jednim od najboljih.

Njegove predstave u dosadašnjim nepunih sedam mjeseci košarke su nas zadivile te se postavlja pitanje kako će se francuska košarkaška bajka u „gradu vjetrova“ nastaviti. Pitanje je sada: Hoće li Noah ipak odvesti „bikove“ u košarkaško polufinale ili će njegova konzistentnost i polivalentnost ipak stati na čarobnjacima iz Washingtona?