Mavsi su stigli

Dok je u veljači cijela liga raspravljala o Anthonyju Davisu i njegovom ljubavnom trokutu s Pelicansima i Lakersima, Dallas Mavericksi su izveli pravi mali blockbuster iz sjene te su u razmjeni iz New York Knicksa doveli nezadovoljnog i ozlijeđenog Kristapsa Porzingisa kojeg su tako pridružili friškoj mladoj zvijezdi Luki Dončiću.

Premotavanjem filma devet mjeseci naprijed vidimo koliko se ta kocka isplatila. Mavsi imaju omjer 5-3 i drugi napad lige uz dva stvarno minimalna poraza i jedan koji im stvarno nije trebao, onaj u MSG kod Knicksa. Blazersi su bili bolji s pola koša, a Lakersima je trebala trica Dannyja Greena za produžetak nakon velike gluposti Maxija Klebera koji je iz samo sebi znanih razloga na +3 napustio svog igrača na trici i išao pomagati na LeBronu Jamesu u reketu.

No, bilo kako bilo, Fortuna je svoje vratila u minimalnoj pobjedi nad Orlando Magicom pa je sve ujednačeno na klackalici. Možemo reći da su Mavsi imali povoljniji raspored na početku, ali drugi napad lige s 112.7 poena na 100 posjeda te 115.3 poena po utakmici (šesti u ligi) svakako se ne mogu zanemariti.

Ono što je strašno u vezi ove momčadi nisu igre i omjer do sad, strašan je potencijal za napredak. Dončić igra na gotovo MVP razini i više nitko ne sumnja u činjenicu da je baš on sljedeća velika zvijezda u ligi. 26.7 poena, 9.1 asistencija i 10 skokova po utakmici uz USG% od 31.7% i ofenzivni rejting od 115 (za skoro tri veći od ukupnog napada Mavsa koji je drugi u ligi) su "lebronovske" brojke, a momak igra svoju tek drugu sezonu.

Inače se u NBA od igrača najveći skok očekuje između druge i treće sezone, a četvrta bi trebala biti konačna potvrda talenta i kvalitete. Dončić u već drugoj izgleda kao siguran All-Star, TOP 10 igrač lige i MVP kandidat. Što li će tek biti ako uspije šut iz igre dignuti preko 50% i ako dođe do "lebronovskih" ili "hardenovskih" razina iznuđivanja slobodnih bacanja.

Druga opcija je Porzingis koji za sad igra tek solidno za svoje pojmove. "Jednorog" koji je taj nadimak dobio zbog svojih jedinstvenih sposobnosti je trenutno na 19 poena, osam skokova i 2.3 blokade po susretu, a da košarku nije igrao skoro dvije godine. S utakmicama u nogama doći će i sigurnost, a posebno bolje brojke u napadu gdje šutira tek 41.6% iz igre uz samo pet odlazaka na liniju slobodnih bacanja po utakmici.

S Porzingisom na terenu napad je za skoro 12 poena lošiji od prosjeka Mavsa, a trebala bi se bitno popraviti i obrana koja bi trebala biti "Zingerova" najveća vrijednost zbog njegove izvanredne sposobnosti zaštite reketa i praćenja igrača po perimetru. Od Porzingisa se očekuje ogroman napredak na svim poljima koji bi svakako trebao doći jer je već dokazao da je poseban igrač, a vraćati se nakon duge i teške ozljede sigurno nije lako i prava forma ne ide odmah, ali protiv "svojih" Knicksa u povratku u MSG je pokazao obrise onog pravog Porzingisa.

Druga stvar koja osim obrane muči Mavse je nepostojanje pouzdane treće opcije. Dončić i Porzingis su sjajni, bit će još i bolji, ali za ozbiljne stvari treba ti treći nositelj. Mavsi za sad tu rupu krpaju nevjerojatnom dubinom i širinom. Trener Rick Carlisle ni jednom do sad nije izveo istu početnu petorku, a utakmica protiv Nuggetsa je pokazala da Mavsi mogu pobjeđivati i s klupom ako prve vedete ne ide.

Nuggetsi slove kao jedni od favorita Zapada, imaju jednu od najboljih klupa lige, a klupa Dallasa im je zabila čak 61 poen naspram tek 22 poena klupe Nuggetsa. Mavsi imaju gomilu opcija koje kratkoročno mogu poslužiti i povesti ekipu, ali netko od njih treba iskočiti u stalnog trećeg čovjeka. S druge strane, utakmica s Knicksima je dokaz tome da se Dallas može mučiti sa svakim ako Luka i Kristaps nemaju pravu pomoć, a sami nisu natprosječno efikasni. Takve utamice će se dešavati dok se ne nađe treći čovjek.

Najbolja oklada za to trenutno bi bilo Delon Wright koji u 24 minute za sad bilježi 9.3 poena uz četiri asistencije, ali uz sjajan šut iz igre od 58% te suludo dobar napadački učinak Mavsa s njim na terenu koji iznosi 144 poena na 100 posjeda. Wright je i drugi igrač ekipe po PER rejtingu s 20.3 što je za čak četiri više od Porzingisa.

Sigurno da na većem uzorku brojke neće biti ovako elitne, ali vrijedi pokušati s Wrightom i većim ovlastima. Druge opcije su Finney-Smith, Hardaway Jr., Kleber ili Seth Curry koji ipak više izgledaju kao egzekutori, a manje kao kreatori koji bi nosili igru. Veliki dobitak je i povratak Dwighta Powella koji je odigrao tek četiri utakmice, ali donosi dodatnu obrambenu čvrstinu u reketu, ali i napadačku opciju više jer ga za sad Dončić voli gađati lobovima nakon picka.

Kod Mavsa se, naravno, sve vrti oko centralnog picka Dončića i Porzingisa iz čega postoji brdo opcija zbog jednistvenih vještina obojice. I jedan i drugi mogu napasti iz driblinga, Dončić se može dignuti iz bloka ili ubosti u reket, Zinger može "poppati" i primiti loptu na trici s koje je inače ubojit, a može i napasti licem prema košu. Zbog takvog dijapazona varijanti obrane se lako deformiraju i tu je Dončić majstor za pronalaženje viškova i stvarno to radi kao rutiner, ali što s onim večerima (kao u MSG) kada baš i ne ide? Tu moraju iskočiti ostali, treba širine i pomoći.

Sigurno da će širini pomoći i povratak Baree, a valjalo bi naći načina za uključiti i Courtneya Leeja i njegove 3&D kvalitete u rotaciju. Mavsi možda kratkoročno ne moraju razmišljati o "trećoj banani" jer su stvarno široka ekipa puna pouzdanih veterana i igrača role, ali dugoročno svakako treba isplanirati nekakvo formiranje "troglavog čudovišta".

Reagirati treba brzo dok je Dončić na rookie ugovoru i dok je jeftin, a s promoviranjem ili dolaskom treće zvijezde uz napredak Luke i Zingera Dallas bi mogao postati ekipa koje će se svi bojati narednih godina. Mavsi i Mark Cuban su cijeloj ligi pokazali kako izgraditi sjajnu mladu ekipu bez tankiranja i uz zadržavanje konkurentnosti i pobjedničkog DNK.