Stvarni junak: Stan Van Gundy

Dwight Howard sjedio je između izvršnog direktora Alexa Martinsa i generalnog menadžera Otisa Smitha spreman obznaniti svijetu kako ostaje vjeran Orlandu.

Barem još godinu dana. Narod je s nestrpljenjem očekivao njegove riječi iako se već otprije znalo što je Howard odlučio. Informacija danas putuje bolesno brzo. Magic je privremeno zadržao svoju najsjajniju zvijezdu i barem trenutno spriječio katastrofičnu supernovu. Što im ostaje dan poslije?

Upitnik.

Dok su curili posljednji sati roka za razmjene u NBA-u, Otis Smith sjedio je na konferenciji za novinare, slušao recikliranu Howardovu ispovijest i reciklirana pitanja novinara. To ubije čovjeka. Pred očima mu je bio mrak jer shvaća Smith da ovo nije rješenje problema. Ovo je tek privremena zakrpa s jasno naznačenim rokom trajanja.

Howard je do zadnje minute "cijedio" i Smitha i Orlando pa vodstvu Magica nije ni ostalo vremena za eventualne manevre i rošade uoči isteka "prijelaznog roka". Magic će i 16. ožujka imati istu momčad. Golemu zvijezdu i niz satelita koji orbitiraju oko nje. Saturnovi Supermanovi prstenovi. Howard im je dao samo malo više vremena da u grad dovedu nekoga s kim se može boriti za naslov.

Jer ovo je limitirani roster, a razlog zbog kojeg je taj isti roster trenutno peti u ligi nije sinoć sjedio na konferenciji za medije.

Simpatični Otis Smith unatoč svojoj pristupačnosti ima status jednog od najgorih GM-ova lige. Sada, ako ostane na životu, ima još godinu dana da raščisti ovu momčad i osmisli plan kako na Floridu dovesti igrača ili igrače koji će Howarda uvjeriti da Magic zna postaviti temelje šampionskoj momčadi.

Mislite da je cirkus oko LeBrona Jamesa i Carmela Anthonyja bio apsurdan? Orlandov tjedan uoči 15. ožujka nadmašio je i "Odluku" i "Melodramu". Bilo je toliko preokreta, špijunaže i teorija zavjere da je cijela ta situacija podsjećala više na epizodu "24" nego na pregovore oko ugovora jednog sportaša.

Apsurdnost je dosegla te visine da je u javnost procurila priča kako je rukovodstvo Magica na čelu s Martinsom i vlasnici, obitelj DeVos, Howardu u zamjenu za ostanak ponudilo mogućnost da odlučuje o sudbinama Otisa Smitha i trenera Stana Van Gundyja! Koliko god to zvučalo bizarno, Van Gundy je i na ta pitanja morao odgovarati.

I odgovorio je. I otkrio stvarnog junaka ovog kaosa u Orlandu.

"Stvarno me nije briga hoće li me otpustiti. To me ni najmanje ne brine. Moj brat je o tome imao jako dobro razmišljanje. Otkaz ne boli, bole svi oni porazi koji najčešće dovode do toga. Ja kroz to trenutno ne prolazim. Ja razmišljam samo o tome kako ću večeras pobijediti, kako ću pobijediti sutra i kako da postanemo najbolja momčad koja možemo biti."

"Porazi su ono što me boli, a ako mi netko želi dati otkaz, slobodno, dajte mi otkaz. Stvarno me nije briga."

Točka.

I sve dok Van Gundyjeva rješenja završavaju s točkom, a Howardova s upitnikom - pogrešna herojstva se nalaze na naslovnicama novina i portala.

Van Gundy nije u večeri odluke prisustvovao na konferenciji za medije. Pitali su ga par dana ranije što očekuje od zadnjeg dana roka za razmjene do kojeg je Howard praktički morao odlučiti o svojoj budućnosti.

"To je četvrtak. Slobodan dan. Ja ću gledati snimke utakmica New Jersey Netsa, igrači će se odmarati i oporavljati se i tako... Negdje je to velik dan, negdje nije."

Van Gundy je napravio čuda ove sezone uzevši u obzir u kakvim je uvjetima radio. Još u travnju prošle godine krenulo je "pumpanje" atmosfere koja je trebala kulminirati najkasnije 15. ožujka 2012. Van Gundy je u pravilu to mirno podnosio, nekada bi puknuo i onako iskreno, vangundyjevski, ispalio ono što mu je ležalo na duši, ali tek pred sam kraj počeo je pokazivati konkretne simptome zamora materijala.

Jer ovo ubije čovjeka. Nakon pobjede nad Miami Heatom 13. ožujka ponovno je upitan o mogućim razmjenama. Nije više mogao trpjeti. Opsovao je i rekao: "O tome večeras ne pričam. Večeras će nam, za promjenu, biti važna i sama utakmica."

Jer netko je morao povući granicu. Pobjeda nad Heatom dosta je rekla o ovogodišnjoj momčadi Orlanda. Van Gundy balansira s Howardom koji svaki dan mijenja mišljenje o tome ostaje li ili odlazi, s Nelsonom i Richardsonima koji ne mogu naći konstantu. S Turkogluom kojeg, očito, jedino on i zna kako koristiti u cijelom NBA-u i s problematičnim Davisom. Osloni se ponekad tek na Redicka i Andersona koji je pod njegovom pashom izrastao u neočekivano dobrog igrača.

Ali nikoga ovakva momčad Orlanda ne može zavarati. Osobito ne na proljeće. Šutiraju najviše trica u ligi (više čak i od nesabranih Netsa) i previše ovise o kvaliteti pick igre. Ako udvajaju Howarda "šibaju" loptu na tricu ako ne, spuštaju mu pod obruč. Sve je dobro dok ne krenu prekršaji na njemu.

Jer oni ubiju čovjeka.

Van Gundy zna gdje je snaga ove momčadi. U obrani kojom dirigira Howard jer ostatak ekipe i ne obiluje baš obrambenim specijalistima. Unatoč tome, Magic je sedma momčad lige po dozvoljenim poenima. I upravo se na toj strani parketa razotkriva važnost Dwighta Howarda, ali i Van Gundyjeva stručnost.

26-godišnji centar stalno je zadnjih dana ponavljao kako se radi o iznimno teškoj odluci za koju mu treba vremena. I treba ga shvatiti. Howard je pogriješio u pristupu, pogriješio je u tome što je dozvolio da previše detalja izađe na vidjelo. Pogriješio je s "listom željenih destinacija" i "listom željenih suigrača". Pogriješio je što se s medijima nije znao ophoditi vangundyjevski. Iskreno, ali ipak promišljeno.

Howarda treba barem pokušati razumjeti. Čovjek ne zarađuje milijune zato jer je svijet nepravedan ili zato jer je imao puno sreće. Zarađuje zbog jednostavne logike ponude i potražnje. Ono što on radi ne može nitko drugi na svijetu. Koliko god Magic uložio u njega, zaradit će nekoliko puta više. Jednostavna matematika.

I došlo je do zasićenja. Nije se ovdje radilo o novcu, vjerojatno ni o naslovima. Howard se zaželio promjene. Novi grad, nova okolina. Nakon osam godina u Orlandu poželio je iskusiti nešto novo. Tko nije? Razlika je u tome što većinu ljudi u stopu ne prati gomila znatiželjnika pa teške odluke donosimo u miru i bez milijuna očiju i ušiju koji nervozno iščekuju svaki pokret i svaku riječ.

To dolazi s teritorijem. Howard se možda pogrešno postavio, ispričao se "zbog cirkusa" i priznao da je slušao neke loše savjete. Je li ispravno odlučio? To zna samo on. Kako god bilo, grad Orlando će se idućih tjedana zahvaljivati upravo njemu. Sindrom "sina razmetnog". Mogao je ovo Howard napraviti i puno tiše. Ovako je nekoliko puta odlazio i vraćao se. Važan kakav je, narod ga je dočekao s lovorikama.

U cijeloj toj priči u sjeni ostaje osoba koja je momčad održala na takvoj razini da i nakon dvije trećine sezone mogu reći da su u igri.

Jer dok Superman uistinu spektakularno na svojim golemim ramenima nosi i organizaciju i grad, okružen blještavilom reflektora i budnim okom dežurnih kritičara, netko taj cijeli show mora i izrežirati. Iz pozadine. U mraku.

Onako briljantno i necenzurirano. Vangundyjevski.