Supersonično rješavanje stvari

Kako je lijepo biti John Paxson, generalni menadžer Chicago Bullsa. Ono što je u europskoj košarci sportski direktor, s dosta širim ovlastima i puno više novca na raspolaganju. Gospodin ima punu dvoranu na svakoj utakmici, mladu momčad u doigravanju, vode prvake s 2-0 i potpuno je zadovoljan trenerom Scottom Skilesom.

Puno ljepše je biti John Paxson nego Clay Bennett. Inače poslovni čovjek iz Oklahome, Bennett je ujedno i vlasnik Seattle SuperSonicsa. Momčadi koja je s 51 porazom ove sezone dotaknula dno u povijesti kluba. Mora se priznati da i nisu imali sreće, glavni igrači su više bili glavni po bolnicama nego na terenu, a kada Ray Allen propusti 27 utakmica to se teško nadoknađuje.

SuperSonicsima je nakon završetka sezone trebala šok terapija, koja je i došla ovih dana nakon odluke kako Bob Hill više nije glavni trener momčadi. Velika promjena je i promjena glavnog menadžera, pa je tako Ricku Sundu promijenjena pozicija te je sad savjetnik. Drugo ime za "nećemo te otpustiti u posljednjoj godini ugovora". Treće ime, odnosno Sundova važnost je utjecaj u klubu i na igrače.

Posebno je važna sposobnost Sunda u nadolazećim ljetnim mjesecima kada drugoj zvijezdi momčadi, Rashardu Lewisu, ističe ugovor, a drugi klubovi nisu pred vratima, već su skoro odgurali Lewisa do svojih vrata. Toliko je situacija za SuperSonicse ozbiljna da izgube igrača, koji je ove sezone zbog ozljede ruke propustio 16 utakmice, a s druge strane, toliko im je važan da bi ga potpisali i bez te ozlijeđene ruke.

Tako je prva zvijezda bila izvan terena 27, druga zvijezda momčadi 16 utakmica, a Robert Swift, potencijalni startni centar je završio sezonu u predsezoni kada je potrgao ligamente koljena. Sreća definitivno nije bila na strani SuperSonicsa kada su izgubili 22 utakmice sa šest i manje poena razlike. Loša atmosfera se odrazila i na gubitnički mentalitet, koji je donio niz od 15 gostujućih utakmica bez pobjede.

Da nesreća ne dolazi sama, nego s lošim rezultatima, ozljedama i neznanju glavnih ljudi u klubu da dovedu barem dva korektna centra, dokazala je i situacija oko nove dvorane. Odnosno dvorane koje neće biti. Barem ne u Seattleu. Navika Amerikanaca da je dvorana, stadion ili bilo koji drugi sportski objekt stariji od npr. 25 godina prastar i da ga treba zamijeniti, navika je i vlasnika kluba.

Tako je sadašnju KeyArenu Bennett odlučio zamijeniti dvoranom od 500 milijuna dolara, ali je problem gradska uprava. Nije se poslovni čovjek libio otići do gradskih starješina i zatražiti pomoć od 278 milijuna dolara, koji bi došlo od poreza, što su u Seattlu odbili. Odluka je jednostavna. Ako nećete vi, ima gradova koji hoće. Riječ je o Oklahoma Cityju, koji samo čeka svoju vlastitu NBA momčad. Zagrijavanje su imali u ulozi posvojitelja Hornetsa iz razrušenog New Orleansa.

Nije dovoljno Seattleu što tako vjerojatno gubi NBA momčad, već je grupa investitora koje predvodi Bennett vlasnik i ženske WNBA momčadi, Seattle Storma. Na taj način će Seattle ostati na bejzbolu i američkom nogometu. Nije niti to loše ako se uzme u obzir činjenica kako je Seattle jedna od pet NBA momčadi s najmanjim brojem gledatelja u sezoni. Prosječna posjeta KeyArene se u godini dana dodatno smanjila, čime se dodatno povećala gubitnička računica kluba.

Jedno je sigurno, slijedeće sezone Seattle će sigurno biti dom SuperSonicsima jer klub nije do 1. ožujka, kada je bio krajnji rok, podnio zahtjev za preseljenjem. Uz pitanje mjesta igranja, veliko je pitanje i imena igrača. Osim što Rashada Lewisa želi "pola NBA lige", centarska pozicija vrišti za pojačanjem, a oči su uperene na budućeg rookieja Hasheema Thabeeta. Nije najsretnije rješenje polagati nade u tako neiskusnog igrača, ali kako kažu američki komentatori: "Ne možeš naučiti igrača da bude visok 221 centimetar". Isto kao što se ne može naučiti klub da bude uspješan, za to trebaju pobjede. Pitajte u New Yorku ako ne vjerujete.