Svi smo svjedoci

Dosadni, negledljivi, od ove sezone i prljavi... To su "epiteti" kojima američka javnost kiti klub iz San Antonija, jednog od najmanjih NBA gradova i samim time marketinški puno manje atraktivnog tržišta u odnosu na glamurozne LA ili NY. Najveći problem s tim San Antonijom - nikako da prestane pobjeđivati. A putem i rušiti televizijsku gledanost NBA lige.

Zapravo je San Antonio i njegova (ne)popularnost vrlo zanimljiva, simptomatična i indikativna. Dok se mediji i javnost otvoreno zalažu za vrijednosti i vrline NBA momčadi poput konzistentnosti, pozitivne kemije u momčadi, pametnog skautiranja i biranja na draftu, dugoročnog planiranja, momčad koja je upravo u svemu tome najbolja u ligi - svima je dosadna.

I dok se paralelno osuđuju kriminalno ponašanje, sebičnost zvijezda, česte promjene trenera, panični potezi i razmjene igrača kako bi se preko noći postalo kandidat za naslov, momčad koja svima može biti model po svim tim točkama - nitko ne želi gledati. Zanimljivo, zar ne? I možemo dalje - igrač koji treba biti ultimativni uzor svakom mladom košarkašu - zbog svojih košarkaških, liderskih i ljudskih osobina - ujedno je i najmanje atraktivan NBA superstar. Dovoljno će reći - dres najboljeg krilnog centra svih vremena tek je 15. najprodavaniji u ligi. Očito, uspješnost i dobrota ne prodaju se lako.

Foto: EPA

Srećom, Spurse za sve to nije briga. Duncan i društvo uzeli su novi prsten, četvrti u proteklih devet godina i tako zaslužili ući u debatu "jesu li ili ne dinastija". "Mamuze" su tu priču odbacile, nije ni bitna - s četiri naslova Spursi su četvrta najuspješnija NBA momčad, iza Celticsa (16), Lakersa (14) i Jordanovih Bullsa (6). I to im nitko ne može oduzeti, kao ni činjenicu da su u današnje vrijeme salary cupa i NBA politike "izjednačenosti" - četiri naslova u devet godina vrijedna statusa "dinastije".

Kako dresove danas prodaje LeBron James, a ne Tim Duncan, Nike je lansirao promidžbenu kampanju s porukom We are all witnesses. Zamisao je bila da svjedočimo rastu "legende" o LeBronu, nasljednika Jordana i Magica, ujedno i spasitelja Lige. Ispostavilo se, međutim, da smo bili svjedoci rasta legende, ali one Duncanove. James prodaje tenisice, ali Duncan skuplja prstene.

Uspjesi San Antonija počeli su zahvaljujući - sreći. Franšiza je dva puta imala prvi izbor drafta, i oba puta upecala dragulje. David Robinson postavio je zdrave temelje, uostalom, Admiral je vjerojatno spasio San Antonio da Spursi ne presele u drugi grad. Kada se Robinson ozlijedio 1996., "mamuze" su opet stigle do "lutrije" koja im je još jednom bila naklonjena dodijelivši im prvi pick. Ostalo je povijest...

Otkad je 1997. Tim Duncan stigao u San Antonio, Spursi su po postotku pobjeda (.709) najuspješniji klub ne samo NBA lige već svih profesionalnih sportova (Red Wingsi .669, Broncosi .638, Yankeesi .610). Četiri puta je u tom razdoblju San Antonio stigao do finala, sva četiri puta slavio. Možda bi bilo i pet puta da Duncan nije ozlijedio koljeno 2000. godine. Niti jednom San Antonio nije propustio doigravanje u tom razdoblju, a takva konzistentnost u pobjeđivanju mnogima je dosadila. Šteta, jer Duncan i Spursi ne izgledaju kao da će se uskoro od toga umoriti.

Iako će Gregg Popovich reći "kada vam poslije Davida Robinsona dođe Tim Duncan, vaš jedini posao je da to ne uprskate", potvrđujući još jednom da je riječ o čovjeku koji slavu i zasluge nikada ne pripisuje sebi nego igračima, red je, kada se govori o zaslužnima, krenuti od trenera. S četiri naslova Popovich si je definitivno osigurao Kuću slavnih, a način kako funkcionira njegova momčad na, ali i izvan parketa, postao je uzor drugim franšizama. Barem na jeziku. Momčad je ispred svakog pojedinca, u San Antoniju to zaista vrijedi. Naglasak je na obrani, na koncentraciji, na radu, na pripremi, na kemiji, na igračima kojima je timski rad i pobjeđivanje ispred individualnih nagrada. I drugi će reći da njeguju te vrijednosti, ali zapravo lažu i sebe i navijače.

"Imamo nesebične igrače kojima je više stalo do momčadi nego do pojedinačnih dosega. Cijeli ključ je u tome da ćete, ako u momčadi imate zvijezde koje se ne uklapaju u taj model, imati probleme kroz godinu u različitim oblicima", tvrdi Popovich. I ima sreću da u svojim redovima ima najnesebičnijeg NBA superstara.

Foto: EPA

Resume je više nego impresivan. U 10 NBA sezona Duncan je devet puta izabran u najbolju momčad lige, jednom u drugu (lani, kada je cijelu sezonu igrao s ozljedom). Svaki put bio je u prvoj (6) ili drugoj (4) najboljoj obrambenoj momčadi lige. Dva puta najkorisniji igrač lige, tri puta najkorisniji igrač finala, četiri prstena prvaka. I uz sve to - nevjerojatna konzistentnost. Pogledajte sve Duncanove sezone, od one rookie do ove posljednje - brojke su gotovo identične cijelo vrijeme, bilo da se radi o poenima, skokovima, blokadama, postotku šuta.

Big Fundamental nema potrebu igrati 45 minuta svake večeri, ubacivati po 30 poena, što bez sumnje može učiniti svakome. Duncan ono najbolje čuva za doigravanje, za najvažnije utakmice. U odlučujućoj utakmici protiv Knicksa 1999. ubacio je 31 poen. Četiri godine kasnije, u odlučujućoj utakmici protiv Netsa, odigrao je jednu od najvećih playoff utakmica svih vremena - 21 poen, 20 skokova, 10 asistencija, osam blokada. Još dvije "banane" i postao bi prvi čovjek s "četverostrukim-dvostrukim" učinkom u doigravanju. I to u odlučujućoj utakmici finala. Protiv Cavsa je malo usporio, nakon što je briljirao u prve tri runde, no San Antonio je ionako pravo finale igrao protiv Sunsa; a tad je TD bio najbolji.

Ako košarku gledate radi driblinga i zakucavanja, Tim Duncan nije čovjek za vas. Kako sam kaže, "kad pokušam učiniti nešto atraktivno obično izgubim loptu". Ne, Duncan je samo hodajući udžbenik za svakog visokog igrača. Svaki potez na postu Duncan ima u malom prstu; izvrstan je asistent; prepoznaje udvajanje; ima dobar šut s poluodstojanja, još bolji, trade-mark šut od ploče. Koliko je dobar u napadu, toliko je dobar i u obrani - izvrstan bloker, sjajan u obrani 1 na 1, još bolji u pomaganju drugima. Bez njega kao srca obrane, San Antonio obrambeno ne bi bio ni približno dobra momčad. I povrh toga što košarku igra kao po knjizi, Duncan je bio među prvima u redu kad se dijelila košarkaška inteligencija.

Nije savršen, nitko nije. Slobodna bacanja znala su mu biti problem u završnicama utakmica, fizički nije talentiran poput jednog Garnetta ili Stoudamirea. A svojim reakcijama na sudačke odluke živcira i one koji ga vole. No, svakome tko razumije košarku nije upitno da je nesuđeni plivač postao najbolji krilni centar svih vremena. I da je, posljednjih deset godina, najbolji izbor ako želite osvojiti naslov prvaka.

Foto: EPA

Neki su mu spočitavali mekoću, ali ne, Duncan nije mekan. "On je tako sjajan tip i sjajna osoba da ljudi zaboravljaju stvar koja ga vjerojatno definira - on je, kao borac, zapravo hladnokrvni ubojica. Ne postoji nitko čvršći i nitko tko više voli pobijeđivati ili mrzi gubiti od Tima Duncana. Sa zvijezdom koja je toliko dobra, toliko borbena i nesebična, imate temeljac franšize i jednog od najvećih igrača svih vremena", tvrdi Rick Carlisle, bivši trener Detroita i Indiane.

Ili hoćete mišljenje Jerryja Sloana koji se složio da je Duncan najbolji PF ikad: "On je vrlo pristojan i drag kad priča s ljudima protiv kojih igra. I onda ih uništi kad god izađe na teren."

Nike ima pravo, svi jesmo svjedoci. Svjedoci činjenice da košarka još uvijek nije postala igra u kojoj se broje samo zakucavanja i "cigle" s linije za tri poena. U košarci još uvijek pobjeđuju oni koji je igraju na ispravan način. A u tome posljednjih deset godina nitko nije bolji od Tima Duncana i San Antonio Spursa...