U potrazi za uspjehom

Svaki je početak težak. Kada dođemo na svijet, učimo o svemu što nas okružuje, upoznajemo ljude koji se zovu: mama, tata, brat, sestra , djed, baka. Kada se potpuno prilagodimo jednom ritmu, dođe vrijeme za vrtić i prvu socijalizaciju izvan kuće. Stječu se prva prijateljstva i razmjene igračaka.

Zatim dođe početak osnovne škole, kada se učimo prvim obavezama, pisanju, čitanju, učenju. Osam godina kasnije, kada ste potpuno opušteni, znate sve o svakome i svakom profesoru i njihovom načinu rada, dođe vrijeme za oproštaj. Flomasterima se potpisujete po rukama i obećate da ćete se redovito čuti, iako ćete ići u različite škole.

Srednja je škola novi početak, ulazak u odraslu dob. Četiri godine kasnije na maturalnoj zabavi obećate jedni drugima da će te se svi redovito čuti, ali zapravo ostanete samo s onima, s kojima ste dijelili zajedničke interese pa skupa upišete fakultet, gdje se, pogodite, ponovno svemu morate prilagođavati. Kada diplomirate i učinite roditelje ponosnima, vrijeme je za odlazak na prvi posao, naravno, ako ga uopće možete naći.

U svakoj fazi života susrećemo nove ljude, nove načine razmišljanja, različite interese i ideje, ali što je zajedničko svakoj fazi. Stjecanje prijateljstava, poznanstava i povjerenja. Čitavo se vrijeme pokušavamo nekome svidjeti i impresionirati ga.

U vrtiću s novom igračkom, u osnovnoj školi novim mobitelom, u srednjoj s autom ili curom kojoj pola škole puše za vratom. Uvijek iznova, u svim fazama života.

Što ako do 13. godine živite u: Saxmundhamu u Engleskoj, Altusu u Oklahomi, u Kaliforniji, a zatim i Njemačkoj. Na vrijeme polaska u srednju školu doselite se u Dalzell, u Južnoj Karolini. Toliko promjena prođe prosječna osoba na polovici svog života.

Promijenite nekoliko škola, nekoliko država, kontinenata. U svakoj novoj sredini pokušavate se iznova uklopiti, steći prijateljstva, pokušati se svidjeti nekome. Kada možda i uspijete, morate otići. Tolike bi promjene bile teške i za mnogo zreliju osobe, kamoli za dijete. Jedino što vas drži je košarkaška lopta, linija 7.24, trošni obruči i isparana mrežica. Jedinu vam konstantu radosti donosi prolazak lopte kroz obruč.

Zatim se smirite u Dalzellu i počnete igrati za srednjoškolsku momčad. Ističete se kao jedan od najboljih igrača i odvodite svoju Hillcrest High School do državnog naslova.

Počnete dobivati ponude od sveučilišta, izaberete UConn. Mislite da ste znate formulu za uspjeh. „Ako sam uspio u srednjoj školi, mogu i ovdje.“ Ali nećete znati, jer što prosječan srednjoškolac zna o uspjehu u životu.

Uzbuđeni ste što ćete svoj talent prenijeti na sveučilište i postati faca, ali ne znate da za to treba puno volje, rada, truda i prolivenog znoja. Kada vas čovjek imena Jim Calhoun dovede u red, tada tek saznajete što je potrebno za uspjeh. Znate to svaki put kada ne budete mogli spavati od bolova, nakon iscrpljujućih treninga. Znate da će sljedeći biti još teži, ali isto tako znate da ćete biti prvi u dvorani i posljednji koji će iz nje izaći. Formula za uspjeh.

Bit ćete tamo tri godine i postići rekordnih 115 trica u jedno sezoni i biti upamćen kao jedan od najboljih igrača. Dovoljno da vam odaju počast desetak godina kasnije.

Doći ćete u NBA i igrati protiv igrača kojima ste se nekada divili kao dijete, ali na terenu nećete respekta imati jer znate da su i oni imali svoje uzore, i da su oni postupali slično.

Glumit ćete u filmu, i svi će vas pamtiti po imenu Jesus Shuttlesworth. Godinama ćete gurati svoje limite prema naprijed, unaprjeđivati svoju igru, postajati sve bolji. Osvojit ćete zlato na Olimpijskim igrama, pobijediti na natjecanju u tricama, igraš na All-Star utakmicama. Ali to neće zadovoljiti vaše apetite, želite još, želite prsten.

Strpljeni, spašeni. Čekate 13 sezona, i napokon ga dočekate. Igrate svih 48 minuta u utakmici u kojoj gubite 24 razlike, preokrenete, dobijete. Na kraju osvojite prsten, porazite omražene Lakerse i ispunite snove koji ste imali, dok ste se avionom vozili u novi grad, novu školu, novi život.

Sa 38 na leđima idete po još jedan naslov. Gubite pet razlike 20 sekundi prije kraja, dođete na tri razlike i spremno kao zapeta puška čekate da vam netko proslijedi loptu. Dobijete je i proparate mrežicu. Odvedete utakmicu u produžetak, vaša momčad na kraju pobijedi i par dana kasnije u novoj utakmici uzmete naslov prvaka.

Što će vam biti na pameti jutro nakon pobjede. Morate otići kod zubara jer ste imali do kraja srediti zub. On će se čuditi zašto ste uopće došli, umjesto da pijani i onesviješteni ležite kod kuće.

Kada sve zbrojite i oduzmete imate dva naslova prvaka, olimpijsko zlato, deset nastupa na All-Star utakmici i budete najbolji tricaš u povijesti lige.

Za postići sve to ne moraju vas pamtiti kao pravog pobjednika, jer pravi pobjednik ne postajete onda kada stavite prsten ili podignete trofej prvaka. Pravi pobjednik postajete već onda kada spremno prihvatite da bez truda i rada nema ništa. Koštat će vas to i odricanja mnogih prijatelja i udaljavanja od obitelji. Kada imate izbor i izaberete točnu stranu

Čitav se život sastoji od „biranja manje ili više utabane staze“. Prosječnosti, uspjeha ili pada. Kada uspijete, steći ćete mir sa samim sobom.

Ako ikada budete imali poteškoća kako uspjeti, sjetite se samo jednog imena i prezimena.

Ray Allen.