Veliki Stern, velika borba

Salary cap, ženska WNBA liga, razvojna Development liga, pomaganje siromašnima (NBA Cares), free agent... To su samo neki od pojmova koje vezujemo uz Davida Sterna. Većina nas je premlada i zapravo je teško zamisliti pravi doprinos i veliku borbu ovog čovjeka za ono u čemu danas uživamo... Stern je rođen 22. rujna 1942. godine u New Yorku, 1966. diplomirao je pravo na Columbiji, a 12 godina kasnije postao je glavni savjetnik Larrya O'Bryena, tadašnjeg čelnika. U njegovu strelovitom usponu osim svjetski poznatog salary capa, uveo je, u to vrijeme prvi put u nekom profesionalnom sportu – testove na drogu. Prvog veljače 1984. izabran je za četvrtog komesara u povijesti. Te godine je u ligu došao još jedan velikan, neponovljivi Michael Jordan.

Od tada do danas Stern i liga su prošli puno toga, naravno, više lijepih nego loših trenutaka. Nažalost, sudačka afera s klađenjem, bit će upisana u povijest lige crnim slovima. Tada mu je, kako i sam Stern kaže, bilo veoma teško. Također je izjavio da mu je emotivno najteže bilo kad je saznao da Magic Johnson ima HIV virus. No u svezi s temom, najkritičnija sezona bila je ona 1998-99, poznatija kao lockout sezona, koja je bila skraćena na samo 50 utakmica, zbog ekonomskih uvjeta, plaća, ukratko – novca.

"Ne vjerujem da vodstvo želi opet kroz to (lockout) prolaziti", rekao je Ray Allen, jedan od 50-ak aktivnih igrača koji su igrali tu sezonu. Bobby Jackson, još jedan od tih igrača naglasio je kako bi tako nešto moglo biti neizbježno: "Ako se ekonomija ne promijeni u sljedeće dvije godine, sigurno će biti lockouta, jer ova recesija utječe na sve. Vlasnici će htjeti rezati troškove (i plaće), a igrači neće na to pristati. Ja mislim da trebamo to sve staviti na stranu, i reći kako se ova igra događa zbog navijača, te da ne budemo sebični." Iz njegovih ustiju u svačije uši.

U veljači je svaka od 30 momčadi dobila dopis od vodstva lige, u kojem se između ostalog navodi pad vrijednosti salary capa sa ovogodišnjih 58,7 mil. dolara, na 57,3 za iduću 2009-10 sezonu, odnosno na 56,5 za sezonu nakon te. Dok Platini razmatra neku vrstu salary capa za nogomet, te naravno, (nažalost) nailazi na brojne prepreke, jer veliki klubovi ne žele ni čuti za takvo što, ni u Americi trenutni i dugogodišnji oblik salary capa nije najpopularniji, te ima silaznu putanju. Kao jedan od dokaza za to navodi se ovogodišnji trade, koji je prošao kao ni jedan dosad (slabo i nezanimljivo). Zašto je nezanimljivo to da ekipe žele zadržati svoje najbolje igrače, a ne stalno ih mjenjati? David Falk iz NY Timesa kaže kako klubovi gube velike količine novca, i ako se ovako nastavi, liga će biti prisiljena na prestanak s radom na neko vrijeme. Nadamo se da su njegova predviđanja netočna. Činjenica je i kako neki vlasnici klubova izravno utječu na financijsko stanje, pošto su privatnici i imaju svoj posao, a ako taj posao ne ide najbolje, to se odrazi i na klub.

Klubovima je čak od strane Sterna i lige omogućena financijska pomoć koju mogu prihvatiti, iskoristiti za bilo što, ali uz malo veće kamate na povrat (8 posto). Barem nešto. Stern je više nego voljan sjesti za stol sa svima skupa, i pronaći najbolje rješenje. "Ako vlasnici kažu da moramo naći bolji model, sve ideje će biti razmatrane." Tu možda i jest problem, jer nema puno prijedloga. "Ovaj model (salary capa) star je 25 godina. Možda postoji bolji. Jedva čekam da ga čujem." Taj prijedlog sigurno se ne nalazi u kladionicama, ni u lovatorskim glavama. Mala promjena sustava, dugoročno rješenje, revolucionarna ideja, sve je moguće, i ukoliko će baš to poboljšati stvar, zadovoljiti sve strane, svojom racionalnošću i jednostavnošću, upravo tome treba i težiti. Potrebni su samo malo drukčiji pogledi, kompromis, i vidokrug širi od brojki, puke statistike i velikih milijuna. Igra, emocije, natjecanje, pravi navijači – to je ono što vrijedi, pomozimo na svoj način u održavanju baš toga.